Razgovarala: Fatima Nikšić
Donosimo Vam inspirativnu životnu priču Alema Hadžića, studenta sa Middlebury
College-a u Sjedinjenim Američkim Državama. Alem je rođen u Chicagu, IL, a porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Kao Bosanac iz dijaspore, prošle godine je prikupio više od 13.000 KM za Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine učestvujući na najvećem polumaratonu u
Sjedinjenim Državama – RBC Brooklyn Half Marathonu, koji je okupio više od 28.000 trkača.
Alem je mladi humanista koji je uvijek dinamičan, sa posebnom energijom i empatijom
prema okruženju. Vjerujemo da je važno da se prikaže priča o mladima iz dijaspore koji se
vraćaju i daju doprinos domovini. Također ovim intervjuom želimo pokazati koliko
humanitarne organizacije u BiH zaista rade, te kako se kroz sport i humanost može napravitivelika razlika. Dijeljenjem ove priče možemo inspirisati druge, a Alemu će pomoći da dodatno izgradi platformu kojom planira pokrenuti nove humanitarne akcije u BiH.
Foto: Alem Hadžić / Kampanja za djecu oboljelu od raka u BiH
Kada se pojavila interesovanje i kako je nastala ljubav prema volontiranju u Crvenom križu koji ima slogan „U službi humanosti“?
Kao student koji planira započeti medicinski fakultet u narednim godinama u Sjedinjenim
Američkim Državama, oduvijek sam osjećao snažnu želju da kroz svoj rad doprinosim zajednici. Tokom studija počeo sam volontirati u lokalnoj bolnici u blizini univerziteta, gdje sam iz prve ruke vidio koliko je značajno i ispunjavajuće služiti drugima i pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija. To iskustvo me dodatno motivisalo i pokazalo mi da se moja želja za humanitarnim radom može proširiti i povezati s mojom ljubavlju prema Bosni i Hercegovini. Prošle godine sam stupio u kontakt s organizacijama u Bosni i Hercegovini i uspostavio partnerstvo s Crvenim križem, snažnom međunarodnom organizacijom koja pruža podršku brojnim zajednicama širom zemlje.
Kako je tekao Vaš razvojni put i koliko je upornosti trebalo da ostvarite svoj san i postanete ono što danas jeste?
Odrastao sam u porodici u kojoj su moji roditelji uvijek davali veliki značaj očuvanju naše
kulture i historije kao Bosanaca. Još kao dijete često smo putovali u Bosnu i Hercegovinu, i ona je uvijek ostala ključni dio mog identiteta. Tokom studija preselio sam se više od 1.400
kilometara od kuče kako bih stekao kvalitetno obrazovanje i nastavio igrati nogomet na
univerzitetskom nivou. Iako sam bio daleko od porodice i bio jedan od rijetkih Bosanaca na
kampusu, moj identitet je ostao snažan i postao još važniji dio mene. Motivisao me da budem pozitivan primjer onoga što znači dolaziti iz Bosne i Hercegovine i da pronađem načine da doprinesem svojoj zajednici. Selidba daleko od porodice i prijatelja, balansiranje sportskih obaveza, studij molekularne biologije i biohemije te istovremeni rad zahtijevali su veliku upornost. Upravo ta upornost mi je omogućila da istrajem i pronađem prostor da u svoj život uključim i humanitarni rad te služenje zajednici.
Foto: Alem Hadžić / Kampanja za djecu oboljelu od raka u BiH
Ko Vam je najveća podrška u životu?
Moja najveća podrška u životu je Bog. Posebno tokom priprema za polumaraton u mjesecu
ramazanu, dok sam postio i trenirao, moja vjera mi je bila snaga koja mi je pomogla da
prevaziđem izazove i dostojno se pripremim za ovu kampanju. Pored toga, moja porodica,
treneri, saigrači, profesori i mentori svakodnevno su mi vjetar u leđa i pružaju mi neizmjernu podršku na mom putu.
Odlučiili ste da u razgovoru sa nama podijelite svoje iskustvo, znanje i stavove o tome kako je volontiranje u Crvenom križu promijenilo Vas kao osobu. Možete li nam reći nešto više o svom životnom putu?
Volontiranje i angažman u radu za zajednicu dodatno su ojačali moj osjećaj odgovornosti.
Kako planiram karijeru u medicini, shvatio sam da briga o drugima nadilazi isključivo
profesionalni odnos prema pacijentima, ona podrazumijeva i ličnu posvećenost, empatiju i
odgovornost prema široj zajednici. Ovo iskustvo me podstaklo da napravim iskorak i
postanem prvi član bosanske dijaspore koji je pokrenuo humanitarnu inicijativu zasnovanu
na trčanju, s ciljem prikupljanja sredstava za zajednice u Bosni i Hercegovini. Taj korak me
dodatno motivisao da nastavljam pokretati nove kampanje i projekte kroz koje mogu
ostvariti pozitivan i konkretan doprinos domovini. U budućnosti želim da svoja iskustva
usmjerim ka spoju medicine, sporta i humanitarnog rada, kako bih kroz svoj profesionalni i
lični put nastavio služiti zajednici i graditi mostove između dijaspore i Bosne i Hercegovine.
Foto: Alem Hadžić / Kampanja za djecu oboljelu od raka u BiH
Na šta ste posebno ponosni i šta biste izdvojili kao Vaš najveći uspjeh?
S obzirom na to da moji roditelji, nakon što su došli u Sjedinjene Američke Države, nisu imali priliku pohađati fakultet, studiranje u Middlebury za mene predstavlja posebnu čast i nešto na što sam izuzetno ponosan. Istovremeno, vjerujem da će moj najveći uspjeh biti trenutak kada diplomiram u maju 2026. godine, jer će to predstavljati ostvarenje sna ne samo za mene, već i za moju porodicu.
Kako se po Vašem mišljenju znanje, odgovornost i humanost međusobno nadopunjuju?
Ove tri riječi doživljavam kao tri međusobno povezane etape koje se nadopunjuju. Smatram da kroz životna iskustva i obrazovanje stičemo znanje. Koristeći to znanje, razvijamo osjećaj društvene odgovornosti i svijest da ono što smo naučili trebamo usmjeriti ka dobru i pozitivnom doprinosu zajednici. Na taj način dolazimo do humanosti, jer upravo odgovorna primjena znanja omogućava da prioritet damo dobrobiti ljudi i stvaranju stvarnih, trajnih promjena u zajednicama.
Od koga ste dobili najbolje savjete u životu i ko Vam je uzor?
Najbolje savjete u životu dobio sam od svojih roditelja. Bez njih zaista ne bih imao temelj koji danas imam da slijedim svoje ciljeve i ostvarujem svoje snove. Moja majka je osoba koja mi je kroz cijeli život pružala bezuslovnu ljubav i podršku, i njena snaga i briga su neizmjerni. S druge strane, sa ocem sam proveo mnogo vremena zahvaljujući odrastanju kroz nogomet. Kroz zajedničke treninge, utakmice i razgovore naučio me disciplini, upornosti i važnosti rada na sebi. Oni su moji najveći uzori i temelj svega što danas jesam.
Kako i na koji način po Vama svi zainteresovani mladi iz dijaspore i općenito mogu dati doprinos u širenju pozitivnih priča i ljepšeg okruženja u kojem živimo?
Smatram da mladi, posebno oni iz dijaspore, trebaju svjesno i namjerno tražiti načine kako da se uključe i doprinesu životu u Bosni i Hercegovini. Postoji mnogo različitih prilika kroz koje se može dati doprinos bilo kroz humanitarni rad, obrazovne projekte, sport, poduzetništvo ili jednostavno dijeljenjem pozitivnih priča. Volio bih nastaviti gledati kako mladi iz dijaspore prepoznaju svoju povezanost s domovinom i pronalaze vlastite načine da joj uzvrate i aktivno doprinesu njenom razvoju.
Obavljali ste ljetnu praksu u Crvenom križu Federacije BiH, gdje ste zajedno s volonterima i uposlenicima Crvenog križa učestvovali u lokalnim aktivnostima kada je u pitanju humanitarni rad. Možete li nam reći nešto više o tom iskustvu?
Tokom ljetne prakse imao sam priliku iz prve ruke vidjeti kako se prikupljena sredstva koriste za podršku članovima zajednice kroz aktivnosti Crvenog križa u Prozoru. To iskustvo mi je bilo posebno značajno jer sam mogao konkretno sagledati kako humanitarna pomoć dolazi do onih kojima je najpotrebnija. Također sam imao priliku učestvovati u organizaciji akcija darivanja krvi i upoznati se sa svakodnevnim radom i operativnim funkcionisanjem Crvenog križa. Nakon toga proveo sam mjesec dana u Sarajevu, gdje sam dodatno upoznao način rada organizacije na širem nivou. Bio sam dio edukativnih kampova i aktivnosti usmjerenih na jačanje zajednice, te sam imao priliku aktivno doprinositi različitim inicijativama. To iskustvo je dodatno učvrstilo moju posvećenost humanitarnom radu i pokazalo mi koliko je značajna uloga Crvenog križa u društvu.
Koji je vaš životni moto?
Moj životni moto je: „Polako, a brzo.“ Vjerujem da se u životu ne dolazi daleko ako
pokušavamo sve postići na brzinu. Umjesto toga, važno je djelovati promišljeno, strpljivo i
namjerno. Kada korake pravimo postepeno i s jasnom svrhom, gradimo čvrste temelje za
trajne i pozitivne promjene. Upravo takav pristup, što je spor ali siguran, dugoročno vodi do najbržeg i najznačajnijeg napretka u životu. Živimo u vremenu sa previše negativnih dešavanja i svakodnevnih problema sa kojima se svi mi susrećemo.
Da li i koliko volontiranje i bavljenje sportom mogu uticati na razvoj ličnosti
kod mladih i oblikovati njihov životni put?
Prirodno je da nam život donosi i negativna iskustva. Međutim, vjerujem da je na nama, kao pojedincima i kao društvu, da iz tih izazova izvučemo ono najbolje što možemo i pretvorimo ih u prilike za rast. Smatram da je bavljenje sportom, još od najranije dobi, imalo ogroman utjecaj na razvoj mnogih mladih ljudi. Sport usađuje vrijednosti poput upornosti, posvećenosti, discipline i motivacije. Te osobine oblikuju životni put mladih jer im pomažu da prepoznaju vlastiti potencijal. Kada mladi postanu svjesni svojih sposobnosti, lakše razvijaju osjećaj svrhe i odgovornosti, što potom utiče na način na koji žele doprinositi društvu i oblikovati vlastiti život.
Foto: Alem Hadžić / Kampanja za djecu oboljelu od raka u BiH
Ove godine želite napraviti još snažniji iskorak gdje ćete povezati sport i humanost kroz
jedinstvenu priču koja traje od 1. do 31. marta. Pored same utrke, organizujete i prateće
humanitarne događaje na Middlebury Collegeu u Sjedinjenim Američkim Državama kako
bi dodatno uključili međunarodnu zajednicu u podršci djeci u Bosni i Hercegovini.
Možete li nam reći više detalja o predstojećoj kampanji posvećenoj Udruženju Srce za djecu koja boluju od raka?
Ovogodišnja kampanja predstavlja snažniji i promišljeniji iskorak u povezivanju sporta i
humanosti. Od 1. do 31. marta, kampanja gradi priču koja podiže svijest, angažman i podršku za djecu oboljelu od raka u Bosni i Hercegovini. Centralni događaj kampanje je moje učešće na Mostar Half Marathonu 21. marta, gdje trčim u partnerstvu sa Udruženjem Srce za djecu oboljelu od raka. Međutim, kampanja nadilazi sam dan utrke. Tokom cijelog mjeseca dijelim sadržaj o svojim pripremama, edukativne informacije o radu Udruženja, kao i lične poruke putem društvenih mreža kako bih podigao svijest i uključio međunarodnu zajednicu. Na Middlebury Collegeu u Sjedinjenim Američkim Državama organizujem i prateće humanitarne događaje, uključujući akciju pisanja pisama podrške za djecu, kao i humanitarni 3×3 nogometni turnir. Ovi događaji omogućavaju studentima i članovima zajednice da se aktivno uključe i osjete ličnu povezanost sa ovom misijom. Cilj kampanje nije samo prikupljanje sredstava, već i izgradnja mostova između dijaspore i Bosne i Hercegovine, između sporta i humanosti, te između mladih ljudi širom svijeta. Kroz partnerstvo sa Udruženjem Srce za djecu želim doprinijeti njihovoj misiji pružanja podrške djeci i porodicama koje se suočavaju s teškim izazovima, uz dostojanstvo, brigu i nadu.
U današnjem svijetu humanost i sport su pravi smjer da izaberemo ispravan životni put. Za kraj koja bi bila Vaša poruka mladima?
Mladima bih poručio da izađu iz svoje zone komfora kada žele napraviti pozitivne promjene u svijetu. Iskreno, ni meni nije bilo lako osmisliti ove kampanje i inicijative, niti mi je u početku bilo ugodno dijeliti sve to putem društvenih mreža. Međutim, vremenom shvatite da svoju platformu koristite za pozitivan doprinos društvu. Kada je namjera iskrena, prirodno se oko vas okuplja zajednica koja prepoznaje tu energiju i želi biti dio tvoje priče. Pozivam mlade da istražuju svoju jedinstvenost i pronađu načine da pomognu drugima s čistom i pozitivnom namjerom. Na kraju, ograničeni smo samo zidovima koje sami izgradimo oko sebe.
