POTENCIJALNE BARIJERE I PRAKSA KOD DIJAGNOSTICIRANJA AUTIZMA I DRUGIH RAZVOJNIH POREMEĆAJA U BiH
“Cilj ove preliminarne studije bio je identificirati obrasce prakse i potencijalne barijere koje postoje u BiH tokom dijagnosticiranja autizma i drugih razvojnih poremećaja.”, navela je Dr. sci Nirvana Pištoljević. U ovom istraživanju je učestvovalo 126 djece sa razvojnim poteškoćama uzrasta od 2 do 8 godina. Pored činjenice da su roditelji primijetili razvojne probleme kod svoje djece i tražili pomoć već od u prosjeku 17-og mjeseca starosti djeteta, zapanjujuća je činjenica da im je trebalo ukupno 812 posjeta stručnjacima (više od 6 posjeta po djetetu) u nešto više od godinu dana, kako bi došli do validne dijagnoze. Kod samo 8-ro djece (6,3%) uspjeli su uspostaviti dijagnozu autizma.
Međutim, kada se ponovno pristupilo procjeni djeteta u EDUS-u koristeći mjerne instrumente za skrining autizma, u saradnji sa dječijim psihijatrom Dr. Ghaziuddiom sa Michigan Univerziteta, kliničke opservacije pokazale su da je kod 90 djece (71%) identificiran autizam.
Put do vjerodostojne dijagnoze obilježilo je nekoliko prepreka koje su rezultirale višestrukim posjetima raznim profesionalcima i nažalost izgubljen je najdragocjeniji razvojni period za rad sa njihovom djecom. Nedostatak obučenih kliničara, nedostatak jasnih medicinskih protokola, visoki troškovi kupovine i upotrebe validnih i standardiziranih instrumenata i pitanja šta poslije, predstavljaju najveće prepreke. Rezultati takođe ukazuju na potrebu za razvoj koherentne nacionalne strategije za ranu dijagnozu i ranu intervenciju za djecu sa autizmom i drugim razvojnim poremećajima.
“Značaj perioda ranog rasta i razvoja je u fokusu zbog činjenice da se do pete godine života razvije 90% ljudskog mozga. Prve tri godine života su period nevjerovatno rapidnog rasta i razvoja, te djeca u ovom periodu uče brže nego u bilo kojem kasnijem razdoblju. Mozak četverogodišnjaka je duplo aktivniji od mozga odrasle osobe. Stimulacija, te pružanje podrške razvoju svih pet razvojnih oblasti ne smije da izostaje. Ako se u ovom ranom periodu intenzivno radi sistemski i po naučnim smjernicama, nedostatak u razvoju se često može nadoknaditi, a svakako se nivo fukncionisanja djece sa poteškoćama može unaprijditi”, naglasila je Dr. Pštoljević.
EDUS svakodnevno provodi trosatni program rane intervencije, namjenjen djeci uzrasta 18 mjeseci do 3 godine i sistematičan je multidisciplinarni naučni pristup stimulaciji i edukaciji kroz koji se unaprijeđuju identificirani zaostaci u razvoju kod djece. Najvažniji faktori vezani za bolju prognozu budućnosti svakog djeteta su rana identifikacija poremećaja, te ciljana stimulacija istih. Napominjemo da je EDUS razvio i validirao prvi i jedini mjerni instrument za ranu identifikaciju odstuapnja u razvoju “Razvojne bihevioralne skale za procjenu razvoja djeteta (uzrasta od prvog mjeseca do navršenih šest godina)”, Pištoljević, N., Zubčević, S., Džanko, E. (2019). Kroz intenzivni edukativni tretmani u najranijoj razvojnoj dobi stvaraju se pozitivni efekti na sveukupan dalji razvoj djeteta. Više o bitnosti unaprijeđenja ranog rasta i razvoja možete pogledati na linku https://www.youtube.com/watch?v=UiVHSOYyJt0.
