Kada govorimo o psihoaktivnim supstancama, pažnja je često usmjerena na pojedinca koji ih konzumira. Međutim, posljedice problematične upotrebe najčešće se odrazuju i na porodicu, prijatelje, obrazovne ustanove, radno okruženje i širu zajednicu. Zbog toga prevencija zavisnosti i zaštita mentalnog zdravlja predstavljaju zajedničku odgovornost.
Pripremila: Džana Kapić Herenda, doktor medicine, psiholog i psihoterapeut
Povezanost psihoaktivnih supstanci i mentalnog zdravlja
Odnos između upotrebe psihoaktivnih supstanci i mentalnog zdravlja složen je i gotovo uvijek dvosmjeran. Osobe koje se suočavaju s anksioznošću, depresijom, traumom ili hroničnim stresom kao izlaz sa ciljem ublažavanja emocionalnih teškoća posežu za alkoholom ili drugim supstancama. Na taj način stvara se začarani krug u kojem se problemi mentalnog zdravlja i upotreba supstanci međusobno pogoršavaju. S druge strane, pojedine psihoaktivne supstance mogu izazvati ili pogoršati anksioznost, depresivne simptome, poremećaje spavanja, paranoidne misli ili psihotične simptome. To ne znači da svaka osoba koja koristi psihoaktivne supstance ima mentalni poremećaj, niti da će svaka osoba s mentalnim poteškoćama razviti zavisnost.
Porodica često prva osjeti posljedice
Kada član porodice razvije problem s upotrebom supstanci, posljedice se mogu odraziti na svakodnevno funkcionisanje cijelog domaćinstva.
Mogu se javiti narušena komunikacija, emocionalna napetost, finansijske poteškoće, gubitak povjerenja i osjećaj nesigurnosti. Djeca koja odrastaju u okruženju obilježenom problematičnom upotrebom supstanci mogu biti izložena dodatnom stresu, posebno ako su prisutni zanemarivanje, sukobi ili nasilje. Ipak, porodica može predstavljati i snažan zaštitni faktor. Podrška bez osuđivanja, jasne granice, otvorena komunikacija i pravovremeno uključivanje stručnjaka mogu značajno doprinijeti procesu oporavka.
Stigma kao prepreka traženju pomoći
Jedan od najvećih izazova u oblasti zavisnosti jeste društvena stigma. Osobe koje imaju probleme s upotrebom supstanci često se suočavaju s etiketiranjem, odbacivanjem i negativnim stereotipima. Strah od osude može ih spriječiti da potraže pomoć, čak i kada prepoznaju da im je potrebna. Zavisnost ne treba posmatrati isključivo kao pitanje karaktera ili nedostatka volje. Riječ je o složenom zdravstvenom stanju na čiji razvoj utiču biološki, psihološki i socijalni faktori. Promjena načina na koji govorimo o zavisnosti može biti važan korak prema zajednici u kojoj se pomoć traži ranije, a oporavak podržava.
Kako problematična upotreba utiče na zajednicu?
Na nivou zajednice posljedice se mogu manifestovati kroz povećane potrebe za zdravstvenim i socijalnim uslugama, porodične poteškoće, smanjenu radnu sposobnost, nesreće i određene oblike nasilja ili kriminaliteta. Ipak, važno je izbjeći poistovjećivanje svih osoba koje koriste psihoaktivne supstance s nasilnim ili kriminalnim ponašanjem. Takvi stereotipi dodatno otežavaju prevenciju i uključivanje osoba u programe liječenja i podrške. Zajednice koje ulažu u mentalno zdravlje, socijalnu uključenost, obrazovanje i dostupnost zdravstvenih usluga stvaraju bolje uslove za smanjenje štetnih posljedica.
Šta može učiniti lokalna zajednica?
Uspješna prevencija zahtijeva koordinirano djelovanje zdravstvenih ustanova, škola, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija, porodica i lokalnih vlasti.
Posebno su važne sljedeće aktivnosti:
• Organizovanje edukativnih programa zasnovanih na dokazima;
• Razvijanje dostupnih savjetovališta za mlade i porodice;
• Promocija mentalnog zdravlja i zdravih načina suočavanja sa stresom;
• Rano prepoznavanje problema i upućivanje na stručnu pomoć;
• Podrška osobama u procesu liječenja i oporavka;
• Smanjenje stigme i diskriminacije;
• Jačanje saradnje između zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sektora.
Programi smanjenja štete također imaju važnu javnozdravstvenu ulogu jer mogu smanjiti rizik od predoziranja, zaraznih bolesti i drugih ozbiljnih posljedica, uz povezivanje osoba sa zdravstvenom zaštitom i liječenjem.
Mentalno zdravlje zajednice počinje osjećajem pripadnosti
Zdrava zajednica nije samo ona u kojoj postoji nizak nivo upotrebe psihoaktivnih supstanci. To je zajednica u kojoj ljudi imaju pristup informacijama, podršci, sigurnom okruženju i uslugama mentalnog zdravlja. Osjećaj pripadnosti, socijalna povezanost, mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje te dostupnost stručne pomoći mogu doprinijeti prevenciji i oporavku. Posebnu pažnju treba posvetiti mladima, osobama izloženim traumatskim iskustvima, socijalno ugroženim grupama i porodicama koje se suočavaju s problemima zavisnosti.
Zajednica koja podržava umjesto da osuđuje
Prevencija upotrebe psihoaktivnih supstanci i zaštita mentalnog zdravlja nisu odvojeni zadaci. Oni zahtijevaju dugoročno ulaganje u ljude, odnose, obrazovanje i zdravstvene usluge. Zajednica koja razumije rizike, prepoznaje prve znakove poteškoća i omogućava pristup pomoći bez stigmatizacije ima veće mogućnosti da zaštiti zdravlje svojih članova. Prevencija počinje edukacijom, ali njena stvarna snaga leži u solidarnosti, razumijevanju i zajedničkom djelovanju.
