Završetkom regionalnog kongresa „Sva lica socijalne pedagogije“, održanog 24. i 25. oktobra 2025. godine u organizaciji Mreže strukovnih udruženja (Udruženja PONTEM – Nacionalne asocijacije za socijalnu pedagogiju u Bosni i Hercegovini, kao predstavnika iz Bosne i Hercegovine), još jednom je potvrđeno ono na šta stručna zajednica već dugo upozorava, Bosna i Hercegovina hitno treba sistemsko zapošljavanje socijalnih pedagoga u svim sektorima društva.
Kongres, koji je okupio više od 150 učesnika iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Srbije, potvrdio je da su socijalni pedagozi ključna karika u prevenciji poremećaja u ponašanju, jačanju mentalnog zdravlja mladih, smanjenju vršnjačkog nasilja i pružanju podrške porodicama u riziku. Kroz brojna izlaganja, panel diskusije i studije slučajeva, naglašeno je da socijalna pedagogija ima suštinsku ulogu u izgradnji inkluzivnih zajednica i stvaranju društva zasnovanog na razumijevanju, empatiji i solidarnosti.
Istaknuto je kako je kvalitetan odnos između stručnjaka i djeteta temelj svake promjene, bez sigurnosti, povjerenja i emocionalne podrške nema ni napretka ni (re)integracije. Obrazovne institucije moraju se prepoznati kao prostori emocionalnog razvoja, a ne samo prenošenja znanja. Primjeri dobre prakse, poput programa prevencije vršnjačkog nasilja i poludnevnih boravaka koji povezuju obrazovni i socijalni sistem, pokazali su da škola može biti prostor rasta i podrške, a ne isključivo ocjenjivanja i kontrole.
Posebno je ukazano na snažan uticaj digitalnog okruženja na formiranje identiteta djece i adolescenata, uz preporuke da se u radu s mladima integrišu etički i pedagoški principi korištenja tehnologije. Zajednička poruka stručnjaka bila je jasna, potrebna je sistemska, interdisciplinarna i preventivna saradnja između roditelja, nastavnika i stručnih pomagačkih radnika.
Foto: Udruženje PONTEM
Otvorene su i važne teme institucionalizacije i posttretmanske podrške djeci i mladima koji izlaze iz sistema alternativne skrbi. Naglašeno je da prevencija, rana intervencija i kontinuirana podrška porodicama u riziku moraju postati prioriteti javnih politika, jer su to jedini putokazi ka humanijem i efikasnijem sistemu zaštite. Poseban naglasak stavljen je na važnost supervizije psihosocijalnog rada kao neizostavnog dijela kvalitetne prakse, jer supervizija ne samo da štiti stručnjake od profesionalnog sagorijevanja, već osigurava bolje ishode i veće zadovoljstvo korisnika.
Učesnici su zaključili da socijalna pedagogija mora ostati povezana s realnim životom djece i zajednice. Prevencija, participacija, intersektorska saradnja i humanistička orijentacija čine srž sociopedagoškog djelovanja, a uspješni primjeri iz prakse u regiji potvrđuju koliko zajednički rad i otvoren dijalog mogu mijenjati društvo iznutra.
Za razliku od Slovenije i Hrvatske, gdje socijalni pedagozi imaju svoje mjesto u svakoj školi i čine dio savjetodavnih timova, u Bosni i Hercegovini ova profesija i dalje čeka na svoju institucionalnu afirmaciju. Iako se na univerzitetima u Tuzli, Zenici i Bihaću već 20 godina obrazuju stručnjaci iz ovog područja, sistem još uvijek ne prepoznaje njihovu vrijednost niti koristi njihove kompetencije u obrazovanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvu i pravosuđu.
Udruženje PONTEM već dvije godine intenzivno zagovara integraciju socijalnih pedagoga u javne sisteme te apeluje na resorna ministarstva i vlade Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog i Unsko-sanskog kantona da, kao kantoni u kojima se socijalni pedagozi školuju, otvore mnogo više prostora za zapošljavanje ovih stručnjaka u školama, centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama i pravosudnim institucijama. Udruženje PONTEM upućuje i apel Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, Federalnom ministarstvu zdravstva i Federalnom ministarstvu pravde da zajednički djeluju na integraciji socijalne pedagogije u sistemske politike, jer je njihovo djelovanje presudno za razvoj modernog i humanog društva.
Potreba za socijalnim pedagozima nije akademsko pitanje, već političko, socijalno i etičko pitanje. Svaka tvrdnja da su socijalni pedagozi „nepotreban kadar“ zapravo je neprijateljski stav prema dobrobiti djece, porodica i zajednice. Kongres je zaključio da socijalna pedagogija mora postati stub društvenih promjena rješenjima donosioca odluka, jer njeni principi, razumijevanje, dijalog, solidarnost i humanost, predstavljaju odgovor na moralnu i društvenu krizu u kojoj se nalazimo.
