Želeći sačuvati sjećanje na život i djelovanje prvog ilirca iz Bosne, fra Martina Nedića (Tolisa, 1. april 1810. – 26. maj 1895.), Zaklada Terra Tolis iz Tolise je 2009. godine utemeljila Književnu nagradu “Fra Martin Nedić”. Na konkurs za 2025. godinu mogli su se prijaviti književnici koji su objavili književno-umjetničko djelo od početka 2024. do 1. aprila 2025. godine.
Ovogodišnja dobitnica treće nagrade za zbirku pjesama „Hvatač snova“ je bosanskohercegovačka književnica Jagoda Iličić. Drugu nagradu dobila je Julijana Matanović, za roman „Stoji ti put“ dok je prvonagrađeni Marko Gregur, autor romana „Ekspozicija tame“.
Nagrada se sastoji od plakete i novčane nagrade za prvonagrađenog, te priznanja i novčanih iznosa za dobitnike druge i treće nagrade. Nagrade su uručene 4. juna 2025. godine na književnoj svečanosti u okviru 19. manifestacije Dani Tolise. Na sjednici održanoj 27. maja 2025. godine, Upravni odbor zaklade Terra Tolis prihvatio je prijedlog stručnog žirija u sastavu: Krešimir Dominković, prof. (predsjednik), Marko Matolić, prof., i Marija Džoić, da ovogodišnji dobitnici Književne nagrade “Fra Martin Nedić” budu:
Ove godine na konkurs je pristiglo ukupno 19 naslova. Među prijavljenim djelima dominirala je raznovrsna lirska poezija, ali je bilo i putopisnih zapisa, pjesama u prozi, kao i različitih proznih formi, s naglaskom na romane.
„U pjesmama iz zbirke ‘Hvatač snova’ Jagoda Iličić predstavlja se kao zreo lirski subjekt koji u stihove vješto pretače razna stanja koja većina ljudi proživljava i mnoge pojave koje nas okružuju. U tom smislu, recimo, nešto tako prozaično kao što je gradnja obiteljske kuće, odbacivanje starog isluženoga kauča na otpad ili sadnja voćnjaka poprimaju obilježja vrhunskih lirskih epizoda i osvajaju čitatelja dubinom introspekcije i meditativnim aluzijama lirskog subjekta te ga potiču da i sam drukčije počne promatrati mnoge, uvjetno rečeno, banalnosti s kojima se hrva u svakodnevici. Na taj način ova pjesnikinja zadivljujuće uspijeva izbrisati, ili barem zamutiti, granice između uzvišenog i niskog u umjetnosti. Jer pjesma je doista svuda oko nas, ako imamo dovoljno talenta, senzibiliteta, umješnosti, ali i potrebe, prepoznati je i izraziti ono što ćutimo. A Jagoda Iličić ima svega toga u zavidnoj mjeri.
Od dominantnih tema i motiva kojima su ovi stihovi zaokupljeni izdvajaju se fenomeni koji dolaze iz prirode, u širem smislu riječi, konkretnije rečeno – stabla, ptice, trava, pejzaži, cvijeće, voćke, a posebno more, prema kojem lirsko ja ima golemo poštovanje, doživljava ga kao hram i mjesto iscjeljenja, lišavanja strahova. Općenito uzevši, mnoge su pjesme prožete osjećajem zahvalnosti prema živom svijetu oko nas za sve ono što nam pruža i čime naš život čini ljepšim i daje mu dodatni smisao. A dodatni smisao, možda i ponajvažniji, našem životu daju drugi ljudi, naši bližnji, i odnosi koje uspostavljamo s njima. Upravo je tim ljudima i odnosima posvećen također znatan dio pjesama iz zbirke “Hvatač snova”. I tu ona uvjetno rečena banalnost prestaje biti banalnost jer gubitak i odlazak bliskih ljudi, oca primjerice, ozbiljne su traume i ta bol s kojom smo prisiljeni nositi se u velikoj mjeri mijenja naš pogled na svijet i život te iziskuje od nas preslagivanje na vrijednosnoj ljestvici i popisu prioriteta. A iz promišljanja o roditeljima, braći i sestrama te drugim bliskim osobama u lirskom se subjektu nerijetko javlja snažan osjećaj nostalgije i prisjećanja na neka davna, redovito mnogo ljepša i sretnija vremena. Idilu odrastanja danas su zamijenili odlasci na groblje, paljenje svijeća, za koje pjesnikinja koristi predivnu konstrukciju ‘miješanje vatre i voska’. U tom smislu ova bi sezbirka mogla nazvati i “hvatač sjećanja” jer su u njoj uhvaćena doista mnoga sjećanja, koja se, doduše, često javljaju upravo u snovima (navodimo kao primjer pjesmu ‘Puna jedra sjećanja’), pa je to zapravo uvelike isprepleteno.
Što se tiče formalno-stilske razine, ove su pjesme pisane slobodnim stihom i nejednake su po dužini. U nekim opsežnijim pjesmama moguće je prepoznati i bajkovite primjese, pri čemu iz pera Jagode Iličić izbija ona na početku spomenuta dimenzija spisateljice za djecu. Jednako tako, u pjesmi ‘Igra’ naziru se i natruhe magičnog iskustva, svojevrsne mistike. Zaključno bismo, na tom tragu, poeziju u nagrađenoj zbirci ‘Hvatač snova’ mogli podvesti pod vrlo širok pojam stvarnosne poezije, dominantne u recentnoj lirskoj produkciji, ali ne bez ostatka, ne kao čisti realizam. Jer ako bi i u poeziji, kao što je to već uvriježeno i prepoznato u proznom stvaralaštvu, postojalo nešto kao fenomen magijskog realizma, onda bismo i poetiku legitimiranu u pjesmama koje imamo pred sobom uvjetno mogli tako krstiti, pa makar nam sudio strogi književnopovijesni sud. Jagodi Iličić čestitamo i zahvaljujemo što nas je počastila predivnim čitateljskim iskustvom“ stoji u obrazloženju Krešimira Domnikovića, predsjednika žirija.
