Povodom Svjetskog dana prve pomoći koji se ove godine obilježava pod motom “Prva pomoć u kontekstu migracija” razgovaramo s Adelom, medicinskom sestrom i predsjednicom Skupštine Udruženja „Zdravi tim“, čiji je profesionalni i društveni angažman u zdravstvu započeo mnogo prije nego što je obukla uniformu medicinske sestre.
Godine provedene u učenju i vježbanju prve pomoći, dva nastupa na Evropskom prvenstvu iz prve pomoći na kojima je predstavljala Bosnu i Hercegovinu, kao i iskustvo pružanja pomoći migrantima u terenskim ambulantama, bili su važan dio puta koji ju je usmjerio prema današnjem profesionalnom pozivu i društvenom angažmanu.
Adela, danas ste medicinska sestra i aktivno učestvujete u zdravstvenim i društvenim projektima, ali je sve počelo mnogo ranije – s prvom pomoći. Kako je počela Vaša priča?
Moja priča s prvom pomoći počela je još prije nego što sam postala medicinska sestra. U početku su to bile obuke, vježbe i želja da naučim kako pomoći drugoj osobi, ali je prva pomoć vrlo brzo postala mnogo više od toga.
Kroz treninge sam sticala znanje, ali i disciplinu, odgovornost, sposobnost rada u timu i sigurnost da reagujem u stresnim situacijama. Mislim da tada nisam ni bila potpuno svjesna koliko će to iskustvo uticati na moj kasniji profesionalni put.
Jedina ste osoba koja je čak dva puta predstavljala Bosnu i Hercegovinu na Evropskom prvenstvu iz prve pomoći. Kako danas gledate na to iskustvo?
Predstavljati Bosnu i Hercegovinu na jednom takvom prvenstvu bila je velika čast, a imati priliku to učiniti dva puta iskustvo je koje ću uvijek pamtiti.
Pripreme za prvenstvo podrazumijevale su mnogo rada i treninga. Nije bilo dovoljno samo poznavati postupke prve pomoći – morali smo naučiti trijažu, brzu reallciju, funkcionisati kao tim, komunicirati, donositi odluke pod pritiskom i prilagođavati se različitim scenarijima i simulacijama.
Tek kasnije sam shvatila koliko su upravo te vještine primjenjive i izvan samog takmičenja, posebno u zdravstvenoj profesiji.
Koliko su Vas prva pomoć i takmičenja zapravo usmjerili prema odluci da jednog dana postanete medicinska sestra?
Imali su veliki uticaj. Kroz prvu pomoć sam vrlo rano shvatila koliko me ispunjava mogućnost da svojim znanjem i postupcima budem od koristi drugoj osobi.
Prva pomoć mi je omogućila da se susretnem sa situacijama koje zahtijevaju odgovornost, empatiju i smirenost. Mislim da se upravo kroz ta iskustva postepeno razvijala i moja želja da zdravstvena zaštita postane moj profesionalni poziv.
Danas mogu reći da prva pomoć nije bila samo aktivnost kojom sam se bavila – bila je jedan od temelja mog profesionalnog razvoja.
Ovogodišnji Svjetski dan prve pomoći posebno skreće pažnju na prvu pomoć u kontekstu migracija. I Vi ste imali priliku raditi s migrantima u terenskim ambulantama. Kako pamtite taj period?
To je bilo potpuno drugačije i ponekad izazovno iskustvo. U terenskoj ambulanti ispred vas se nalazi stvarna osoba sa stvarnim zdravstvenim problemom, ali često i sa veoma teškom životnom pričom i totalno drugačijom kulturološkom pozadinom, drugačijim jezikom, uvjerenjima i sl.
Radili smo s ljudima koji su iza sebe imali dug i iscrpljujući put i kojima je bila potrebna zdravstvena pomoć u okolnostima koje nisu uvijek bile jednostavne.
Tu sam još jednom vidjela koliko su važni osnovno znanje prve pomoći, sposobnost procjene stanja i praktične vještine, ali i nešto što se ponekad zaboravlja – dostojanstvo, empatija i ljudski odnos prema osobi kojoj pružate pomoć.
Šta Vas je rad s ljudima u pokretu naučio o tome šta zapravo znači „pružiti pomoć“?
Naučio me da pomoć nije uvijek samo medicinski postupak. Nekada je potrebno zbrinuti povredu ili zdravstveni problem, ali nekada je jednako važno saslušati osobu, objasniti joj šta radite i pružiti osjećaj sigurnosti. Naučilo me je i kako na brz i efikasan način improvizirati a u isto vrijeme slijediti protokole prve pomoći.
Bez obzira na jezik, porijeklo ili okolnosti u kojima se neko nalazi, potreba da mu se pomogne ostaje ista.
Danas ste medicinska sestra. Prepoznajete li u svakodnevnom profesionalnom radu vještine koje ste prvi put razvijali upravo kroz prvu pomoć?
Naravno, obrazovanje za medicinsku sestru donijelo je mnogo šira stručna znanja i kompetencije, ali neke od osnovnih vještina počela sam razvijati mnogo ranije.
Smirenost, procjena situacije, određivanje prioriteta, timski rad, komunikacija i osjećaj odgovornosti prema osobi kojoj pomažete – sve su to stvari s kojima sam se prvi put ozbiljno susrela kroz prvu pomoć.
Zato danas na te godine ne gledam samo kao na lijepa iskustva iz mladosti, nego kao na važan dio svog profesionalnog razvoja.
Vaš angažman nije završio izborom zdravstvene profesije. Danas ste i predsjednica Skupštine Udruženja „Zdravi tim“ i uključeni ste u različite aktivnosti i zdravstvene projekte. Odakle potreba da uz profesionalni posao ostanete društveno aktivni?
Vjerovatno je i to nastavak iste priče. Kroz prvu pomoć sam naučila da znanje ima najveću vrijednost kada ga koristimo i dijelimo s drugima.
Rad u zdravstvu omogućava mi da pomažem pojedincu, dok kroz udruženja, projekte, edukacije i druge društvene aktivnosti možemo uticati na mnogo veći broj ljudi.
Posebno vjerujem u zdravstvenu edukaciju i prevenciju. Ako ljudima približimo zdravstvene teme i damo im praktična znanja koja mogu koristiti u svakodnevnom životu, možemo napraviti značajnu promjenu u zajednici.
Kada pogledate svoj put – od prvih treninga, preko dva evropska prvenstva i rada s migrantima, do medicinske sestre i današnjeg društvenog angažmana – šta Vam prva pomoć danas predstavlja?
Za mene prva pomoć predstavlja mnogo više od skupa postupaka koje treba naučiti. Ona je bila početak jednog mnogo većeg puta.
Donijela mi je znanje i iskustvo, ali i prijateljstva, osjećaj odgovornosti prema zajednici i vjerovatno značajno uticala na izbor profesije kojom se danas bavim.
Zato bih posebno mladim ljudima preporučila da nauče prvu pomoć i uključe se u ovakve aktivnosti. Možda će nekome upravo to znanje jednog dana omogućiti da pomogne drugoj osobi, a možda će, kao u mom slučaju, otvoriti vrata prema budućem pozivu i potpuno novom životnom putu.
I za kraj – koja bi bila Vaša poruka povodom Svjetskog dana prve pomoći?
Prva pomoć nije rezervisana za zdravstvene profesionalce. Ona pripada svima nama.
Nikada ne znamo kada ćemo se naći pored osobe kojoj je potrebna pomoć. Zato ulaganje nekoliko sati u učenje i vježbanje prve pomoći može biti jedno od najvrijednijih znanja koje ćemo steći.
Moj profesionalni put danas jeste vezan za zdravstvo, ali moja priča s pomaganjem drugima počela je mnogo prije nego što sam postala medicinska sestra – počela je prvom pomoći.
Prva pomoć je za svakoga, a nekada jedno naučeno znanje može promijeniti ne samo život osobe kojoj pomažemo nego i naš vlastiti.
