Crveno nalivpero i hemijska, na otprilike tri mjesta ugravirano srebrnom bojom nešto što podsjeća na malo brže otkucaje srca. Taj set za pisanje imam nešto više od 20 godina. Ispisala sam s tim perom mnoge bitne stranice u životu, položila prijemni u srednjoj, upisala fakultet, radila test inteligencije u osnovnoj (jer mi je to tada kao bilo bitno). Novčana vrijednost tog seta – ne bih rekla nešto naročito, emocionalna – neprocjenjiva.

Inače, ljudi su od davnina znali kako darivanjem mogu usrećiti jedni druge. Poklanjali su onako, iz ljubavi, potrebe, želje. Poklanjali su za raznorazne praznike, rođendane i druge životne evente. Osjećaj dok promatrate drugu osobu kako odmotava poklon vjerovatno se može mjeriti sa malo kojim osjećajem. Istovremeno, oni koji su osjetili tuđu velikodušnost na vlastitoj koži tvrde kako su zbog nje i sami poželjeli postati bolji ljudi.
Ipak, kada govorimo o darivanju u početku su se darivali mali pokloni, sitnice, cijenila se kreativnost i želja međutim kada su svjetske ekonomije počele bujati, a s njima i platežna moć stanovništva zanemareni su takvi vidovi darivanja, a aktuelno je postalo materijalno darivanje. Međutim, činjenica je da je svakom materijalnom poklonu vrijednost ograničena stoga ukoliko zaista želite obradovati nekoga i pokazati mu da vam je stalo posvetite se onoj drugoj strani.

Poklonite nekom hemijsku, rokovnik, napišite mu pismo, pošaljite razglednicu, kupite neku sitnicu – darujte poklon neograničene vrijednosti. Inače, naučnici su dokazali da iskreno davanje i pomaganje poboljšava naše fizičko i psihičko zdravlje. Od boljeg osjećaja, sretnijeg i pozitivnijeg pogleda na svijet do veće povezanosti sa drugima.
Sve to na kraju umanjuje stres, smiruje i opušta što se automatski odražava i na naše fizičko zdravlje. Pasivnije pojedince usrećit će informacija da i samim promatranjem čina solidarnosti – odnosno poklanjanja – naš imunitet jača – psiholozi su to nazvali efekt Majke Tereze. Zato volite se, darujte i čuvajte jedni druge. I da, upamtite, samo dar od srca nema cijenu.
P.S.
Set za pisanje, s početka priče, dobila sam od oca kao vrlo mala, sa nekog puta, iz Rusije. Neophodno je ostaviti trag, hemijskom, riječju, djelom…
Indira Hadžirović