Nedjelja, 3 Novembra, 2024
No menu items!
NaslovnicaIstaknutoVOLONTIRANJE MI JE PROMIJENILO ŽIVOT-POZNATA PJESNIKINJA POZIVA NA HUMANOST!

VOLONTIRANJE MI JE PROMIJENILO ŽIVOT-POZNATA PJESNIKINJA POZIVA NA HUMANOST!

Božica Velousis, pjesnikinja sa dušom koja se istakla kao humanitarka i jedna od rijetkih iz javnosti koja uvijek ima vremena da drugima pomogne, prije devet mjeseci je postala član Vjerskog dobrovoljnog društva sa kojim volontira u Kliničkom centru Srbije.
Volonteri Vjerskog dobrotvornog starateljstva po blagoslovu patrijarha Porfirija već devet mjeseci pomažu teško oboljelim pacijentima kroz projekat „Pravoslavni volonteri u zdravstvu“.


Božica Velousis je nedavno bila na svečanom predstavljanju ovog projekta kada je upoznala ministra zdravlja dr Danicu Grujčić, a mi smo je zamolili da sa nama podeli svoje utiske sa volontiranja, sa odeljenja za kardiohirurgiju, iz šok sobe. Sigurno je bilo stresno, ali kako ona kaže, ima i tu i trenutaka koje nikad neće zaboraviti i da to ne može svako da radi.
„Ja sam krenula da volontiram od juna prošle godine. Moj dan počinje posluženjem doručka pacijentima, posebno onim kojima je pomoć potrebna. Onda ide osvežavanje, negujem ih, namestim posteljinu… Naučila sam nekoliko načina pravljenja gaze, ima poseban proces savijanja, preklapanja, najvažnije je da ne vire končići zbog rana… sve te gaze posle idu na sterilizaciju. Naučila sam pripremanje pozicije kada krevet bude slobodan, bolničko nameštanje posteljine, održavanje elektroda, brisanje aparata i dezinfikovanje prostora i dosta toga…“ kaže Božica i nastavlja: „Bilo je nezaboravnih trenutaka. Upoznala sam jednog deku koji mi je jednog dana stegao ruku, plačući. Kad mu je bilo bolje, posle teže operacije, iznenadio me je čokoladama i poklonom u fioci… Voleo je da ga obilazim, bilo mu je lakše. Kad je došla porodica po njega, ispratila sam ga do izlaza. To ne mogu zaboraviti… Bilo je trenutaka kad se neko probudi i ne zna gde se nalazi, a bilo je i onih koji se probude srećni, pa se brinu kako im je stoka. Jednom sam tako srela stariju koleginicu koja se iznenadila što je ugledala mene, a isto sam sretala i ljude iz mog sela i druge ljude iz posla. Najteže mi je bilo pored mladih ljudi“ prisjeća se Božica.


Ona kaže da su lijepa sjećanja, uspomene i anegdote sa pacijentima u njenom srcu, da ih je stalno podsjećala na to koliko je život lijep i da vjeruju u ljubav, da su joj osmijesi pacijenata mnogo značili na kraju smjene. Svaki osmijeh joj je davao snagu.
Božica se posebno zahvaljuje Marini glavnoj sestri u šok sobi i sestri Marijani od kojih je učila posao i sa kojima je stvorila lijepe odnose. Među volonterima ima profesora, advokata, dr nauka, fizioterapeuta, studenata, a povezala ih je ljubav i humanost.

OBJAVE IZ KATEGORIJE

Najnovije objave

PREPORUČUJEMO