Već nekoliko godina unazad, rezultati testiranja učenika na kraju školske godine pokazuju sramotno (ne)znanje iz matematike. I na posljednjoj eksternoj maturi u Sarajevu učenici su pokazali najslabije znanje iz tog predmeta, i to sa srednjom ocjenom 1,67. Ko je krivac za takve rezultate? Učenici, predavači, gradivo…. Odgovore smo potražili kod uglednog univerzitetskog profesora iz Tuzle Seada Rešića, autora brojnih udžbenika iz matematike.
Monotoni udžbenici, pa i nastava
Prema mišljenju profesora Rešića, udžbenici za metematiku su monotoni, a takva je i nastava. Gradivo u osnovnoj školi je preopširno, smatra ovaj profesor, istaknuvši da sadrže mnogo zadataka koji većinom ne vodi nikakvom razumijevanju. Međutim, kako kaže iučenici su nezainteresovani, što je opet rezultat slabe motivacije učiteljica, nastavnika, profesora pa i roditelja. – Nastavnici ne prave inovacije u nastavi i ne prilagođavaju nastavu ‘modernom dobu’, a s druge strane ni nastavnici nemaju redovno organizovane seminare koji će ih poučiti o tome, istaknuo je Rešić.
Osim preteškog gradiva, učenici kao jedan od problema navode i to da ne razumiju svakog nastavnika matematike, tj. nemaju baš svi nastavnici matematike to „umijeće“ da učenicima prenesu znanje, smatra ovaj profesore te dodaje da su neki od razloga slabih rezutata: preobimno gradivo, nepotreban strah od matematike, nedovoljna motivacija i nastavnika i učenika.
Upisuju fakultete, a ne znaju tablicu množenje?!
Budući da je profesor Rešić dugogodišnji univerzitetski predavač iz matematičkih predmeta, pitali smo ga za iskustva sa brucošima (studentima prvih godina fakulteta). Sa kakvim znanjem iz matematike učenici dolaze na fakultete?
– Razlika u znanju je proizvod činjenice koliko se predmetni nastavnici unose u obavezu prenošenja znanja matematike na mlađe, zatim koliko su oni dobri metodičari i opet koliko vježbaju rješavanje zadataka. Različiti učenici dolaze sa različitim znanjem i interesovanjima. Nivo početnog znanja je veoma loš (npr.tablica množenja). Neki učenici jako slabo znaju osnovne stvari o matematici, što otežava daljni rad s obzirom da većina zadataka zahtjeva matematičko predznanje, kazao je profesor Rešić.
Odlike dobrog predavača
Glavna odlika dobrog predavača, prema mišljenju profesora Rešiča je da čas učini što zanimljivijim, da što je više moguće pojednostavi svoje usmeno izlaganje (da se ne rasipa znanjem i terminima koji su djeci nerazumljivi). Odvagati težinu zadataka tako da većina može razumjeti, raditi više na razumijevanju, a ne na količini zadataka, neki su od njegovih savjeta.
– Osim toga, uče nas da samo 5% populacije ima matematičke sposobnosti. Ako želimo raditi sa učenicima onda moramo misliti i na ostalih 95% i prilagoditi se njima, a ne oni nama. Najčešće govorim o tome da se trebaju spustiti na uzrast djece kojoj pokazuju matematiku, te da s tog aspekta priđu učenicima. Predavač „zaljubljen“ u svoj predmet je odličan predavač. Stručnost, pripremljenost za čas i svakako korektan odnos prema učenicima, poručio je Rešić.
Šta kada dijete otvoreno kaže da ne voli matematiku?
Učenici predmet vežu za predavača, tako da njihove emocije treba shvatiti i pokušati promijeniti, kaže naš sagovornik. Prema njegovom mišljenju, matematiku treba prilagoditi novijim tehnologijama npr.držanje časa uz pomoć pametne table i prezentacija.
– Djeca će bolje naučiti Pitagorinu teoremu, ako čas održimo pomoću prezentacije u Power Pointu. Takvih situacija bude često, ali konkretnim primjerima i primjenom matematike u svakodnevnom životu pokušavam da učenicima objasnim neophodnost učenja i sticanja matematičkih sposobnosti. Prema tome, prije svega otkloniti strah od loše ocjene. Kroz neke lakše zadatke pokazati mu da je i on u stanju rješavati metematičke probleme i da matematika nije neki „bauk“ koji se ne može savladati, savjet je ovog profesora.
Kada student ili učenik otvoreno kaže da ne voli matematiku, treba mu pokušati objasniti zašto je matematika svima bitna, koja je njena uloga u svim drugim znanostima, pitati ga šta želi postati u životu i pokušati mu predstaviti koliki značaj ima i matematika za ostvarenje njegovih snova i ambicija.
Učenicima je, prema mišljenju našeg sagovornika zanimljiv engleski jezik jer uz pomoć njega lahko dolaze do željenih sadržaja na internetu. Princip rada računara je na bazi binarnog brojnog sistema tj.matematike. Takvu činjenicu treba istaknuti na časovima te učenicima približiti značaj matematike.
– Možemo zaključiti da kada nastavnik posveti malo više vremena pripremi samog časa, koriste neke metode i oblike rada koje ne koristi na svakom času, svima čas postaje zanimljiviji. Da li zbog nedostatka sredstava ili vremena nastavnici koriste ustaljene metode i časovi postaju monotoni i djeci manje zanimljivi, zaključuje ovaj dugogidišnji profesor na univerzitetima.
Nikad nije rano za matematiku
Djeca uvedu matematiku sami sebi čim se počnu igrati sa drugom djecom, dijeliti slatkiše, igračke, ili ići u trgovinu. Svako ima svoje vrijeme sazrijevanja. Svi koristimo matematiku još od ranog djetinjstva.
– Slažem se da djeci već u predškolskim ustanovama treba početi uvoditi matematiku, ali na način da razvijamo matematičke sposobnosti kod djece kao što su opažanje, sposobnost asocijacije, logičkog zaključivanja i povezivanja. Dakle što ranije i adekvatno uzrastu. U mnogim školama se koriste montessori materijali. Koristeći ove materijale djeca još u predškolskoj dobi savladaju pojam razlomka, znaju cijelo dijeliti na dijelove (trećine, četvrtine), koliko cijelo ima kojih dijelova itd. Takodjer uz pomoć ovih materijala savladavaju brojanje, kao i sabiranje brojeva do 20. Sve ovo djeca rade kroz igru i jako im je zanimljivo. Dobar pristup savladavanju matematičkih vještina može samo rezultirati pozitivnim interesima u kasnijoj dobi za matematiku, smatra Rešić.
Instrukcije pomažu, ali…
Instrukcije većinom pomažu, kaže naš sagovornik, ‘to je rad 1:1 i on mora dati pozitivan efekat’, ali uz uslov da instruktor odgovara učeniku. One mogu pomoći ukoliko učenik nije odslušao neko gradivo, a „otvoren“ je za učenje. Međutim…
– Instrukcije mogu biti i „bacanje para“ ako sam učenik nema razvijenu volju za učenjem i želju da savlada prepreke. Interesantno je da djeca tokom godine ne žele da slušaju nastavnika, ometaju nastavu, ali kada dodju na instruktivni čas, uozbilje se. Da li je to zbog toga što roditelji plaćaju te časove ili što se radi s učenikom jedan na jedan, ne znam. Imamo situaciju gdje iz jednog odjeljenja ima skoro pola učenika zainteresiranih za instrukcije. Naime, problem je u tome što je nastavniku, kako kažu, mrsko da predaje, izgubio i živce (pred penziju), a djeca hoće da uče. Dakle, mišljenja sam da nekada zaista treba instruktivna nastava, kazao je Rešić.
Nova tehnologija pomaže onima koji znaju
– Nova tehnologija može samo pomoći u produbljivanju znanja onima koji već znaju matematiku. Onima koji ne znaju ne pomaže, ali može ih bar malo motivisati. YouTube ima linkova koji nude objašnjenje pojedinih oblasti iz matematike. I sam vrlo često u nastavi koristim neke inovacije. Nekada su to prezentacije, videa, a nekada matematičke igrice. Pokazalo se da kod nekih studenata-učenika baš takvi časovi ostave najveće „tragove“. Savjetujem im i kada borave na internetu da pregledaju neke od videa koji se tiču nastave matematike i gradiva koje trenutno savladavamo, ističe naš sagovornik.
Na internetu se mogu pronaći i online izdanja nekih od radova profesora Rešića, posebno u časopisu Human, koji je dosupan cijelom svijetu i zaveden s vlastitim DOI naučnim brojem.
Roditelji, bez pritiska i predrasuda!
Ukoliko učenik ne može naučiti matematikuku, treba obaviti razgovor sa predavačem i upoznati ga sa tim, a ako ne želi naučiti tada je neophodno pokušati sa instrukcijama, ali sa osobom koja odgovara učeniku, savjet je ovog profesora. Evo još nekih savjeta profesora Rešića:
– Da djeca nabave vježbanke i da matematiku vježbaju (Matemtika nije nešto što se nauči, matematika se vježba),
– Redovno vježbati (Ukoliko propuste samo jednu lekciju, dalje je nemoguće ići, jer je matematika nešto što se nadovezuje jedno na drugo.Kao zgrada sa mnogo spratova, treći sprat ne može da se gradi bez drugog i prvog sprata, tako je to i u matematici),
– Razvijati kod djece radne navike i ukazivati na svakodnevnu upotrebu i važnost matematike (Roditelji bi trebali naći način koji njihovom djetetu odgovara da prije svega zavole matematiku. Da skupa s nastavnikom nadju modul koji odgovara baš njihovom djetetu i da prema tome rade s njim. Nekada i roditelji imaju predrasude koje prenose na djecu, što nije dobro. Dobrim nrazgovorom s nastavnikom se može naći pravi put u savladavanju matematike),
– Ne vršite pritisak na svoju djecu (time se stvara još veća averzija i strah od matematike)
(piše: S.M.)
