Dvije pacijentice s istom dijagnozom karcinoma dojke danas ne moraju imati istu bolest, niti će nužno primati istu terapiju. Razlike u molekularnim karakteristikama tumora mogu značajno uticati na tok bolesti, odgovor na liječenje i konačni ishod. Ovo je ključna poruka javnog predavanja prof. dr. sc. Semira Vranića, dr. med., dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), održanog u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine pod nazivom „Moderna dijagnostika karcinoma dojke: biomarkeri i najnovija WHO klasifikacija (6. izdanje, IARC, Lyon, 2026)”.
U javno predavanje prisutne je uvela akademkinja Lidija Lincender-Cvijetić, istaknuvši značaj savremenih istraživanja u oblasti patologije i onkologije te doprinos profesora Vranića međunarodnim projektima koji oblikuju savremene dijagnostičke standarde.
Foto: ANUBIH
Karcinom dojke danas je najčešći maligni tumor kod žena u svijetu. Svake godine u svijetu oboli oko 2,5 miliona žena, a procjene ukazuju da bi se taj broj do 2050. godine mogao udvostručiti i dostići čak pet miliona novih slučajeva godišnje. U Bosni i Hercegovini svake godine bilježimo oko 1.539 novih slučajeva, a smrtnost iznosi oko 564 pacijentice godišnje, što znači da bolest fatalno završi u gotovo trećini slučajeva. Ovi podaci dodatno naglašavaju koliko su napredak u dijagnostici i pristup novim terapijama od životne važnosti.
Govoreći o najznačajnijim promjenama u dijagnostici karcinoma dojke u posljednjih pet godina, profesor Vranić posebno je izdvojio proširenje primjene *HER2 biomarkera, što je otvorilo nove mogućnosti liječenja za znatno veći broj pacijentica.
„Ranije je anti-HER2 terapija bila namijenjena uglavnom pacijenticama s HER2 pozitivnim karcinomom dojke. Danas su terapijska meta i tumori s niskom i ultra niskom ekspresijom HER2 receptora, što je broj potencijalnih kandidata za ovu vrstu liječenja povećalo sa približno 15–20 % na gotovo 50 % pacijentica”, istakao je Vranić.
