Razvojni trener. Individualni trener. Specijalista za razvoj košarkaške tehnike i atletsku pripremu
U modernoj košarci sve je manje prostora za igrače koji se oslanjaju samo na talenat. Igra zahtijeva kontinuiran rad, pravilnu tehniku, fizičku pripremu, razumijevanje igre i spremnost da se svakodnevno izlazi iz zone komfora. Jedan od trenera koji svoj rad upravo temelji na tom principu jeste Semir Mulaosmanović, trener koji je posljednjih godina fokus svog rada usmjerio na individualni razvoj igrača.
Semire, kako biste opisali svoj trenerski put?
Moj trenerski put je prvenstveno put rada i učenja. Svaki igrač, svaki trening i svaka situacija na terenu donijeli su mi novo iskustvo.
Vremenom sam shvatio da me posebno privlači razvoj igrača. Ne samo da pripremim ekipu za utakmicu, nego da radim sa igračem na onome što će mu omogućiti da za šest mjeseci ili godinu dana bude bolji nego što je danas. Tu sam pronašao svoj trenerski identitet – razvoj igrača kroz individualni rad, tehniku, razumijevanje igre i fizičku pripremu.
Šta za vas znači biti razvojni trener?
Razvojni trener mora gledati mnogo širu sliku. Nije dovoljno reći igraču: „Šut ti nije dobar“ ili „Moraš bolje voditi loptu.“ Moraš pronaći razlog zbog kojeg nešto nije dobro i napraviti plan kako to popraviti. Kod mladog igrača posebno je važno razumjeti njegov uzrast, fizički razvoj, motoričke sposobnosti, poziciju, karakter i nivo igre. Cilj nije napraviti igrača koji je dobar danas. Cilj je razviti igrača koji će biti spreman za viši nivo sutra.
Koliko je individualni rad važan u razvoju košarkaša?
Ogroman je. Timski trening je neophodan, ali individualni trening daje prostor da se detaljno radi ono što je konkretno potrebno određenom igraču. Neko mora popraviti ball handling, neko mehaniku šuta, neko završnicu, neko rad nogu, prvi korak ili igru jedan na jedan.
Zato individualni trening ne smije biti „još jedan trening“. On mora imati jasan cilj, strukturu i povratnu informaciju.
Vaš rad uključuje i atletsku pripremu. Zašto je ona važna košarkašu?
Košarka je izuzetno zahtjevan sport. Brzina, eksplozivnost, promjena pravca, koordinacija, ravnoteža, stabilnost i sposobnost ponavljanja visokointenzivnih kretnji direktno utiču na igru. Ali atletsku pripremu ne treba posmatrati odvojeno od košarke. Mene zanima kako određena fizička sposobnost može pomoći igraču na terenu. Ako razvijamo eksplozivnost, želim da igrač tu eksplozivnost koristi u prvom koraku. Ako radimo stabilnost i kontrolu tijela, želim da to vidimo u promjeni pravca, kontaktu, šutu ili završnici. Fizika mora služiti igri.
Koliko je danas važan Ball Handling?
Ball handling je temelj individualne košarkaške tehnike. Igrač mora biti sposoban kontrolisati loptu pod pritiskom, mijenjati ritam i pravac, koristiti obje ruke i donositi odluke dok je lopta u njegovim rukama. Ali ni tu nije cilj samo napraviti „lijep dribling“.
Dribling mora imati svrhu. Ako dribling ne stvara prednost, onda je samo pokret. Ako stvara prednost, onda postaje košarkaška vještina.
Šta je najveća greška koju mladi igrači prave?
Misle da će talenat završiti posao. Talenat je početna prednost, ali bez rada vrlo brzo postaje neiskorišten potencijal. Druga greška je želja za rezultatima odmah. Mladi igrač želi više poena, više minuta i veću ulogu. To je normalno. Ali mora razumjeti da je njegov najvažniji rezultat napredak. Ako danas bolje vodi loptu nego prije mjesec dana, ako bolje čita igru, ako je fizički spremniji i sigurniji u sebe – onda je na pravom putu.
Kakav odnos imate prema disciplini?
Bez discipline nema ozbiljnog razvoja. Talentovan igrač može imati dobar dan. Disciplinovan igrač može imati dobar proces.
A upravo proces pravi razliku. Dolazak na vrijeme, odnos prema treningu, radna etika, san, ishrana, oporavak, odnos prema trenerima i saigračima – sve je to dio razvoja sportiste. Igrač se ne razvija samo tokom dva sata treninga. Razvija se 24 sata dnevno kroz svoje navike.
Šta želite da igrač ponese sa treninga?
Ne samo bolji crossover ili bolji šut. Želim da izađe iz dvorane sa osjećajem da je nešto naučio. Da razumije šta radi, zašto to radi i gdje to može primijeniti u utakmici. Ako igrač postane samostalan u svom razvoju, onda smo napravili veliki posao. Koja je vaša filozofija rada?
Moja filozofija je jednostavna: Rad. Disciplina. Detalji. Kontinuitet. Ne vjerujem u prečice. Vjerujem u svakodnevni rad, kvalitetan odnos trenera i igrača i individualni pristup svakom sportisti. Svaki igrač ima svoj put. Moj posao je da mu pomognem da taj put pređe kvalitetnije i brže, ali bez preskakanja važnih koraka.
Gdje vidite svoj trenerski rad u budućnosti?
Želim nastaviti razvijati sistem individualnog rada i povezivati ga sa savremenom atletskom pripremom i razumijevanjem igre.
Posebno mi je važno da rad sa mladim igračima bude dugoročan. Želim da igrač koji dođe kod mene sa 10, 12 ili 14 godina kroz nekoliko godina bude potpuno drugačiji sportista – tehnički, fizički, mentalno i taktički. Na kraju, moj cilj nije da kažem koliko sam treninga odradio.
Moj cilj je da mogu pokazati koliko je igrač napredovao.
