Svako dijete zaslužuje odrastati uz nekoga ko će ga saslušati, ohrabriti, naučiti prvim životnim lekcijama i vjerovati u njega čak i onda kada ono samo u sebe sumnja. Za djecu koja odrastaju bez roditeljske brige, upravo hraniteljstvo često postaje prilika da iskuse ono što bi svako dijete trebalo imati osjećaj pripadnosti, podršku i svakodnevicu ispunjenu brigom i razumijevanjem. O ovim temama razgovaralo se tokom dvodnevne edukativne radionice za predstavnike medija, posvećene hraniteljstvu, zaštiti djece i porodica te podršci mladima nakon izlaska iz alternativne brige. Kroz razmjenu iskustava i primjera iz prakse otvoren je prostor za razgovor o tome kako zajednički graditi društvo u kojem nijedno dijete neće biti zaboravljeno, a nijedna mlada osoba prepuštena sama sebi. Ali odrastanje nije priča koja završava punoljetstvom.
Naprotiv, trenutak kada mlada osoba napuni 18 godina često označava početak novih izazova. Nastavak školovanja, pronalazak zaposlenja, prvi samostalni koraci i donošenje važnih životnih odluka samo su dio puta koji je pred njima. Dok mnogi mladi u tim trenucima imaju podršku porodice, za one koji su odrastali bez roditeljske brige taj put može biti znatno zahtjevniji.
Zbog toga je važno govoriti ne samo o tome kako djeci pružiti priliku za odrastanje u porodičnom okruženju, nego i kako mladim ljudima omogućiti da izgrade samostalan život i ostvare svoje potencijale.
„Hraniteljstvo je za mene prije svega prilika da jednom djetetu pružim ono što mu je najpotrebnije, pažnju, ljubav i podršku u najvažnijim godinama odrastanja. Put nije bio jednostavan, od prvih strahova i prilagođavanja do svakodnevnih izazova koji traže strpljenje, razumijevanje i mnogo energije. Dijete koje je došlo kod mene kao povučeno i tiho, danas govori, raduje se i pokazuje emocije, što mi daje najveću snagu i potvrdu da smo na dobrom putu.Svaki mali napredak je velika pobjeda i podsjetnik koliko stabilno i brižno okruženje može promijeniti djetetov život. Naravno, postoje trenuci umora i sumnje, ali oni nikada nisu jači od osjećaja da radim nešto istinski važno. Podrška porodice i stručnjaka dodatno olakšava ovaj put i čini ga ljepšim. Nije lako, ali osjećaj da jedno dijete danas ima sretnije djetinjstvo vrijedi svakog izazova.“ Izjavila je hraniteljka.
“U okviru transformacije i uvođenja različitih novih servisa, nešto što su SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini uradila jeste da smo i kreirali Centar za izvrsnost kao mjesto za edukaciju stručnjaka koji rade u brizi, ali ne samo stručnjaka koji rade u brizi, nego generalno ljudi koji rade za djecu ili sa djecom po različitim osnovama. Mediji su jedna od vrlo važnih karika kada o tome pričamo. U našem Centru za izvrsnost organizujemo besplatne edukacije za različite stručnjake po različitim temama i, evo, na naše veliko zadovoljstvo, ove sedmice tu imamo predstavnike medija iz cijele zemlje, različitih medija koji rade na tome, i ljudi i novinara koji rade na izvještavanju o djeci i sa djecom. Zbog toga smo odlučili da prođemo kroz nekoliko tema za koje smatramo da su važne kad se radi o brizi o djeci bez roditeljskog staranja, kao što je hraniteljstvo, kao što je zaštita sigurnosti djece i kao što je briga o mladima koji napuštaju sistem brige. Tako da mi je zaista zadovoljstvo, evo, da možemo danas sa medijima ovdje razgovarati na te teme i prenositi neka znanja koja mi kao organizacija imamo. Zapravo, mi kao organizacija prolazimo jednu izuzetno važnu transformaciju i fokus se stavlja na hraniteljstvo. SOS Dječija sela od samog početka su osnovana i rade na misiji da svako dijete treba porodicu, ako ne može živjeti u svojoj porodici, da onda za tu djecu kreiramo alternativne porodice, odnosno da njegujemo porodični oblik brige sa razvojem društva i zajednice i našim, evo, razvojem nauke i našim vlastitim razvojem. Proširili smo lepezu usluga i servisa koju nudimo. SOS porodice su i dalje tu, one su danas integrisane potpuno u zajednicu i funkcionišu u Sarajevu, u Tuzli, u Gračanici. I dalje smo najveći pružatelj alternativne brige za djecu bez roditeljskog staranja. Međutim, pored samih SOS porodica, između ostalog, imamo i hraniteljske porodice koje podržavamo. Kroz otvaranje 6 centara za hraniteljstvo imamo kapacitet podrške za oko 200 hraniteljskih porodica i, naravno, djece bez roditeljskog staranja koje su smještene u ove hraniteljske porodice, a to nam je izuzetno važno jer upravo hraniteljske porodice imaju puno veću mogućnost skaliranja, odnosno povećanja kapaciteta smještaja djece u porodični oblik brige, što je, evo, i svrha nas kao organizacije.
Zbog toga danas radimo sa hraniteljima, sa djecom koja su smještena u hraniteljske porodice, baš kao i sa djecom koja su smještena u tradicionalne SOS porodice, ili sa djecom koja su smještena, koje su još uvijek u svojim biološkim porodicama u riziku, pa im pomažemo da ostanu na okupu. Zapravo, sve ne ide baš tako glatko, izazova je mnogo i na različitim su nivoima. Mogu biti, ekonomske prirode, mogu biti zbog sistema ili zbog birokratije ili zbog bilo kojih drugih razloga. Međutim, nešto što mi u SOS-u volimo podcrtati je, „da je lako, to bi radio svako“. Teško je, a ali upravo zato što je važno, mi to radimo. Hraniteljstvo funkcioniše do 18. godine života ali postoje i drugi modeli.
Smještaj djece bez roditeljskog staranja općenito zavisi od kantona do kantona i negdje od opštine do opštine. Dakle, neki kantoni ili neke opštine podržavaju djecu i nakon što završe srednju školu i napune 18 godina, ukoliko će studirati. Međutim, u SOS Dječijim selima mi ne ostavljamo djecu nakon 18., odnosno nakon završene srednje škole. Oni ostaju u brizi. Imamo program koji se zove program samostalnog života uz podršku i svi mladi ljudi, bez obzira da li će studirati ili neće studirati, kod nas imaju podršku. U ovom momentu više od 30 mladih ljudi živi u tom našem programu. Oni imaju i finansijsku i stručnu i svaku drugu podršku do svog osamostaljenja.
Ako će ići na fakultet, to je sve vrijeme dok studiraju, plus još jednu godinu. Ako neće ići na fakultet, onda se ta podrška razvuče dvije do tri godine, u zavisnosti od toga koliko djetetu treba, odnosno mladoj sad već, je l’, mladoj osobi, koliko treba da se osamostali, da nađe posao, da obezbijedi sebi krov nad glavom. I mi tu imamo čitav niz drugih pomoćnih programa sa kojima podržavamo te mlade ljude da se dokvalifikuju, prekvalifikuju, da stabilizuju svoja primanja, je l’, i svoj posao i tako dalje. Tako da smo uz njih sve dok, ne prohodaju samostalno, da uslovno rečeno tako kažem. I vrlo smo sretni i zadovoljni zato što imamo izuzetno visok procenat samostalnih mladih ljudi koji izlaze iz brige, uspješnih mladih ljudi koji su danas, uh, vrlo uspješni po različitim mjerilima. Ali ono što je za nas najvažnije je, da rade, žive od svog rada, imaju svoje porodice, samostalni su. Nadamo se, i ovo pokušavamo na različite načine, da pronađemo put kako da što više mladih ljudi obuhvatimo ovim programom. Da to ne budu samo mladi ljudi koji su odrastali u tipičnim SOS porodicama, nego da to budu i drugi mladi ljudi iz domova i sistema i slično. Sada smo napravili veliki iskorak kada smo mlade ljude iz hraniteljskih porodica koje SOS Dječija sela podržavaju, za njih omogućili, između ostalog, evo, ovaj samostalni život uz podršku, odnosno tu vrstu programa.I pilotiramo, odnosno pokušavamo i probavamo i sa nekim mladim ljudima koji su odrasli u domovima, ovaj, tako da i njih trenutno imamo na prijemu da vidimo kako, kako njima pomoći i da li možemo ovaj program učiniti univerzalno dostupnim svima.”- izjavio je Nacionalni direktor SOS Dječijih sela u BiH, Malik Garibija.
Iskustva pokazuju da podrška koju dijete dobije tokom odrastanja ostavlja trag mnogo godina kasnije. Povjerenje, osjećaj da nekome pripadaš i saznanje da postoji osoba koja vjeruje u tebe često postaju temelj na kojem mladi grade svoju budućnost.
Ovom prilikom izjavio je Emir Pirić:“ “Podrška koju sam dobio nakon punoljetstva imala je ogroman uticaj na moj život. U periodu kada mnogi mladi imaju oslonac porodice, meni je značilo što sam imao ljude koji su vjerovali u mene, ohrabrivali me i pomagali mi da ostvarim svoje ciljeve. Zahvaljujući toj podršci nastavio sam obrazovanje, razvijao svoje vještine i gradio put od mlade osobe do odgovornog čovjeka. Danas mogu reći da uspjesi koje sam ostvario, kako privatno tako i profesionalno, ne bi bili isti bez podrške koju sam imao nakon izlaska iz alternativne brige.”
Tokom radionice istaknuta je i važna uloga medija u približavanju ovih tema javnosti. Odgovornim izvještavanjem, otvaranjem prostora za stvarne priče i ukazivanjem na potrebe djece, mladih i porodica, mediji mogu doprinijeti boljem razumijevanju izazova s kojima se suočavaju, ali i mogućih rješenja koja mijenjaju živote.
“Na samom početku rekoh da se ljubav ne kupuje. U Bosni i Hercegovini više od 30 godina SOS Dječija sela, brinu o djeci bez roditeljskog staranja. Više od 600 djece i mladih smo uveli u svijet odraslih, a više od 1400 djece još uvijek čeka na taj put. Danas jedna beba leži u krevetiću i nema kome da pruži ruke, jer nema dovoljno onih koji mogu da brinu o njoj. Danas jedno dijete od pet godina neće izaći u park, jer nema ko da ga odvede. Danas jedno dijete dolazi kući, odnosno u instituciju i školu, i nema ko da ga pita kako si i kako ti je bilo. Mi danas ne osuđujemo, mi danas govorimo samo onako kako jeste. Zato danas i sutra ćemo razgovarati kako bismo zajedničkim snagama mijenjali stvari, kako bismo doprinijeli i ovo jeste mediji kao partneri djece, mladih i porodica, kako bismo promijenili svijest javnosti o svim ovim temama o kojima danas pričamo. SOS dječija sela u Bosni i Hercegovini podržavaju razvoj hraniteljstva kroz šest SOS centara za hraniteljstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer svaka beba, svako dijete, svaka mlada osoba zaslužuje i te ručice, da neko da ima da odgovori na njih i da ga uzme u zagrljaj, poljubi. vako dijete zaslužuje da ode u park i da ga ima neko odvesti u park da se poigra, a svaka mlada osoba nakon svih izazova u školi, na fakultetu, očekuje barem ono: “Kako si, kako ti je bilo danas?” Na samom početku rekoh da se ljubav ne kupuje, ali društvo u kojem nijedno dijete ne odrasta samo, zaboravljamo da svi mi zajedno i sva šira javnost, ustvari, može da promijeni sve to. Vi nam možete pomoći u tome, do sada nam pomažete, ali smo upravo danas ovdje da dopremo do javnosti što više i doljudi, i da osvijestimo sve ovo o čemu ćemo govoriti. a od vašeg malo mi možemo napraviti ogromne promjene i promijeniti čitav jedan svijet.”- na samom početku edukatinve radionice ovim riječima obratila se prisutnima Mirela Nalić, stručni saradnik za komuniciranje i odnose s javnošću SOS Dječijih sela u BiH.
Jer dijete ne prestaje trebati podršku kada odraste. Potreba za pripadanjem, razumijevanjem i osloncem ne nestaje sa osamnaestim rođendanom. Upravo zato je važno posmatrati hraniteljstvo i podršku mladima kao jedan povezani put , od prvog osjećaja da nekome pripadaš do trenutka kada samostalno gradiš svoj život. SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini već više od tri decenije rade na tome da djeca i mladi bez roditeljskog staranja dobiju upravo takvu priliku, a to je da odrastaju u porodičnom okruženju, razvijaju svoje potencijale i uz odgovarajuću podršku zakorače u samostalan život. Kroz razvoj hraniteljstva i programe podrške mladima nakon izlaska iz alternativne brige, organizacija nastoji osigurati da nijedno dijete ne ostane bez prilike za odrastanje u brižnom okruženju, niti bez podrške onda kada započinje samostalan život.
