Obrazovanje i znanje su ključni faktor ekonomskog rasta i razvoja svake države, svakog društva. Zato je ulaganje u obrazovanje najisplativija investicija. Ulaganje u obrazovanje stoga ne treba tretirati kao kao trošak već kao investicija, ulaganje u razvoj, prosperitet, blagostanje, ulaganje u budućnost itd.
Obrazovanje i znanje su temelj, baza, fundament svega ostalog. Ono utiče na ekonomski rast i razvoj jer povećava ljudski kapital, što dovodi do povećavanja produktivnosti. Povećanje ljudskog kapitala, s druge strane jedan je od bitnijih faktora u poboljšanju dugoročnog blagostanja neke ekonomije.
Također, obrazovanje povećava inovacije u ekonomiji, odnosno stvara „novo znanje“ o tehnologijama, proizvodima i procesima koje povećava ekonomski rast.
U eri treće naučno-tehnološke revolucije, sve više se uvažava saznanje da kapacitet preduzeća ne zavisi samo od tehnološke modernizacije, već i od nivoa obrazovanja, znanja i od uključivanja nauke u tehnološke i ekonomske procese. U uslovima sadašnjeg dinamičnog naučno-tehnološkog progresa, posebno se postavljaju veliki zahtjevi prema kvalitetu ljudskog resursa kao glavnog izvora bogatstva jednog društva.
Moderna privreda traži dobro obučenu i educiranu radnu snagu, tako da obrazovanje i usavršavanje zaposlenih i menadžera predstavlja stalan proces i nerazdvojni dio svake uspješne razvojne politike.
Zbog toga što planiranje kadrova i njihovogog obrazovanja predstavlja ključno pitanje svakog društva, ulaganje u obrazovanje kadrova ne bi se smjelo tretirati kao vid potrošnje, već kao ulaganja u proširenu reprodukciju.
Opstanak i razvoj savremene privrede pretpostavlja kao nužan uslov prisustvo i aktivnosti sve većeg broja visokoobrazovanih ljudi. Potreba za više znanja i vještina, kao uslov za uspješno djelovanje u poslovnom životu, uslovila je promjene u sferi menadžmenta.
Promjene menadžment funkcije ispoljavaju se kao promjene u pravcu sve većeg učešća aktivnosti kreativnog i inovativnog karaktera, nasuprot operativnih i ponavljajućih.
Pomjeranje težišta ka kreativnosti i inovativnosti, zahtijeva sve veći fond znanja koje je potrebno za uspješno obavljanje djelatnosti menadžmenta, odnosno kako bi bili osposobljeni da upravljaju sopstvenom budućnošću, umjesto da budu puke žrtve okolnosti.
Obrazovan čovjek u savremenom društvu svjestan je činjenice, da što više uči o svijetu, to njegovo saznanje o problemima koji su neriješeni, njegovo sokratovsko znanje o neznanju, postaje sve detaljnije i preciznije.
Znanje, kao ekonomski resurs, prešlo je dugi put da bude eksplicitno priznato kao temeljni i neprikosnoveni izvor ekonomskog rasta i razvoja. Za razliku od tradicionalnih izvora rasta, znanje karakteriziraju rastući prinosi koji omogućavaju neograničeni rast.
Na osnovu svega gore navedenog, želim da istaknem da bez ulaganja u obrazovanje i znanje nema ekonomskog rasta i razvoja i da je tokom cijelog života potrebno učiti i shvatiti da suština učenja podrazumjeva učenje ljudi da misle, a ne da samo akumuliraju činjenice.
(Autor je dugogodišnji univerzitetski profesor i nekadašnji poslanik Parlamenta BiH)