Piše: Prof. dr. Sadik Bahtić
Najbolji i najefikasniji način da pokrenemo privredu, zapošljavanje i izlazak Bosne i Hercegovine iz ekonomske, socijalne i političke krize je zaštita domaće proizvodnje i domaćeg proizvoda, a to je u interesu svih građana.
U Bosni i Hercegovini kad je u pitanju domaća proizvodnja imamo razvijenu proizvodnju u sektorima gdje, paradoksalno, ponajviše uvozimo.
Na primjer:
1. Imamo razvijenu proizvodnju prehrambenih proizvoda.
2. Proizvodnju svježe ribe, mesa i mesnih prerađevina.
3. Proizvodnju brašna, pekarskih proizvoda, tjestenine, keksa.
4. Proizvodnju meda, praškastih proizvoda, biskvita, čajeva.
5. Proizvodnju voća, povrća, gljiva, sjemenskog krompira.
6. Proizvodnja mlijeka, mliječnih proizvoda, mineralne vode, sokova, sirupa itd.
Pitam se zašto uvozimo sve i svašta kad su naši proizvodi jeftiniji, daleko kvalitniji, prirodniji i zdraviji od uvoznih pa naše fabrike zbog nedostatka tržišta rade kapacitetom od 30 do 70 posto i zašto nam je ovoliki trgovinski deficit?
Vlade u Bosni i Hercegovini na svim razinama trebaju i moraju više ulagati poticaje i stimulacije, s jedne strane, te zaštiti domaću proizvodnju, s druge strane, putem carina, prelevmana itd.
Također, vlade na svim razinama trebaju da donesu takve mjere, propise, uredbe, i zakone s kojima će obezbjediti takav poslovni ambijent, gdje ćemo proizvoditi što više domaćih proizvoda, te da te proizvode, uz dobar marketing, ponudimo svakom potrošaću u zemlji.
Izvozno–orjentiranim preduzećima i domaćoj proizvodnji vlada treba obezbjediti povoljne dugoročne kredite s malom kamatom i dugoročnim grejs periodom kako bi se povećala proizvodnja, zapošljavanje i izvoz a samnjio uvoz i veliki trgovinski deficit.
Bosna i Hercegovina je bogata država s prirodnim resursima, prije svega sa vodom, hidropotencijalom, rudnicima i šumama. Svoje resurse moramo staviti u funkciju razvoja i proizvodnje domaćeg finalnog proizvoda, a ne kao sada, da izvozimo poluproizvode…
U Bosni i Hercegovini se za zaštitu domaće proizvodnje, a u skladu sa Zakonom o carinskoj politici, mogu uvesti sljedeći instrumenti:
1. Dodatna carina.
2. Sezonska carina.
3. Dopunska i kompenzatorna carina.
Navedenim carinama se utiče na fizički obim uvoza pojedinih proizvoda, kako bi se zaštitili domaći proizvodi, te da ne bi došlo do poremećaja na tržištu. Ako u tom pogledu, carinske stope na poljoprivredne i prehrambene proizvode, na primjer, u određenom periodu godine ne garantuju stabilnost domaće proizvodnje i domaćeg tržišta, Vijeće ministara BiH može dodatno na postojeće carinske stope odrediti i sezonske carinske stope.
Za uvođenje sezonske carinske stope, Vijeće ministara BiH, mora prvo pribaviti mišljenje entiteta, a stopa sezonske carine ne može biti veća od 30 posto postojeće carinske stope.
Navedeni carinski instrumenti štite domaći proizvod od prekomjernog uvoza takvih proizvoda, a sredstva koja su ostvarena primjenom navedenih carina dijelom kroz subvencije, usmjeravaju se na stimulisanje domaćeg proizvoda koji se štiti carinom.
Kada je u pitanju rad malih i srednjih preduzeća u uslovima tranzicionih procesa, ispravno je koliko-toliko zaštititi svoju
proizvodnju od nadiruće konkurencije visoko razvijenih zemalja.
Stoga bi faktori podrške izvoznom proizvodu, u uslovima Bosne i Hercegovine, bili sljedeći:
1. oslobađanje od indirektnih poreza,
2. uvođenje dodatnih carina na proizvode koji se uvoze, a čiji uvoz ugrožava domaći proizvod i stabilnost domaćeg tržišta, – subvencioniranje izvoznog proizvoda,
3. povoljno kreditiranje proizvodnje izvoznog proizvoda,
4. oslobađanje plaćanja indirektnih poreza na izvozni proizvod je uobičajena mjera stimulisanja izvoznog proizvoda i primenjuje se ne samo kod nas, već i u svim drugim državama, te ne daje posebno uočljive rezultate u stimulisanju izvoznog proizvoda, ali bi uvođenje poreza na takav proizvod znatno umanjilo konkurentnost našeg izvoznog proizvoda.
5. uvođenjem carine, a naročito dopunskih carina na određene proizvode iz uvoza, stvara se pogodan ambijent za poslovanje kompanije koja proizvodi izvozni proizvod.
6. subvencionisanje izvoznog proizvoda direktan je vid stimulacije proizvodnje orijentisane na izvoz, kao i omogućavanje konkurentnosti izvoznog proizvoda u pogledu cijene tog proizvoda u odnosu na cijene istih proizvoda iz drugih država.
Najčešće se subvencionišu poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, i to iz dva razloga:
1. Prvo što su to proizvodi koji moraju biti dostupni cjelokupnom stanovništvu.
2. Drugo što u Bosni i Hercegovini ova proizvodnja može da bude osnov ukupnog ekonomskog razvoja.
Na kraju ove kolumne, kao ekonomista i nekadašnji privatni poduzetnik, na bazi svog iskustva i znanja , pozivam sve građane u Bosni i Hercegovini da kupuju domaće proizvode, jer će na taj način najviše pomoći sami sebi, nezaposlenima, svojoj djeci i državi BiH. To će biti i veliki korak ka zaustavljanje negativnog trenda iseljavanja mladih u treće zemlje.
Zašto svoju AKUMULACIJU davati drugima?
Pridružimo se svi i podržimo akciju „KUPUJMO DOMAĆE PROIZVODE“!
(Autor je univerzitetski profesor i bivši poslanik u Parlamentu BiH)
