Samra Menzilović Ćatić: Da ne budemo iznenađeni budimo posvećeni

Često mi je moja mati znala reći da našu kćerku ne pripremamo na ono što je čeka na uluci i u školi. Previše je lijepo vaspitana i dobroćudna, a danas se to ne cijeni.
piše: Samra Menzilović Ćatić
S jedne strane je bila u pravu jer se zbilja teško nosila sa svakodnevnim neprijatnostima koje je proživljavala kada je promjenila školu. S druge strane – njena pristojnost, otvorenost, druželjubivost i empatija doprinijela  je primjerenoj socijalizaciji u novoj sredini.
Tih dana sam često bila u školi i reagovala na neke negativne pojave za koje sam doznala od moje kćerke. Primjetila sam na roditeljskim informacijama da roditelji djece koja negativno eskaliraju budu uglavnom  iznenađeni tom spoznajam te reaguju agresivno i odbrambeno. Roditeljski je i to.
Istovremeno, pitanje je imamo li danas svi vremena i pažnje da se posvetimo djeci i da ne budemo iznenađeni? Sjetim se mog ratnog dijetinjstva i ne mogu da uhvatim niti jednu lošu sliku u našem odrastanju. Svi su imali vremena da se posvete i brinu o našim dječijim svjetovima. Tada nije bilo nasilja među nama. Valjda je rat pobudio taj nagon.
Treba se zapitati i da li mi danas posvećujemo dovoljno pažnje neverbalnim signalima koje nam djeca šalju. Danas se, uglavnom, bavimo posljedicama velikog uticaja modernog vremena koje proizvodi virtualnu kvazi socijalizaciju i realnu asocijalnu masu individua koje ne prepoznaju emociju i empatiju nego njene suprotnosti.

Kako se nositi sa odsutnošću?

Kada sam na nagovor mog supruga krenula, pohađala i uspješno okončala školu NLP (Neuro lingvističkog programiranja) i postala, kao i on, NLP praktičar, ni slutila nisam da će mi dragocjene spoznaje iz ove oblasti i mnogi alati i tehnike biti od velike pomoći da kao mlada žena, racionalno i primjereno iskoristim svoje kapacitete i uspješno se nosim sa odgojem djece. Shvatila sam da pažljivo slušanje, a posebno praćenje neverbalnih signala koje razmjenjujemo sa djecom može biti od presudne važnosti za kvalitetno uzajamno razumijevanje trenutnih emocionalnih i psiho-fizičkih stanja, kao i uspostavu fleksibilne komunikacije.
Otvorena – dvostrana komunikacija i posvećenost djeci od nas zahtijeva angažovano učenje i usklađivanje sa zahtjevima novog vremena u kojem djeca odrastaju, a mi se sa novim spoznajama borimo za njihov prosperitet.
Dakle, da ne budemo iznenađeni budimo posvećeni.
(Zdravi portal)