Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka” osmislio je interesantan i prije svega koristan projekt koji su nazvali “Moja kosa, tvoja kosa” kako bi djecu oboljelu od malignih oboljenja, posebno djevojčice, obradovali perikama, jer je gubitak kose jedna od posljedica bolesti.
Projekt je započet prošle godine, a do sada je oko 400 osoba pristalo donirati kosu i čak 70 posto njih su djeca koja su željela pomoći svojim vršnjacima oboljelim od teških malignih oboljenja.
Do sada je izrađeno 18 perika dok su tri u fazi izrade. Različito se izrađuju perike za djecu koja trajno izgube kosu i za one kod kojih je gubitak kose privremen, a za te tehnike 11 vlasuljara obučava se u radionici, budući da je ovaj kadar gotovo izumro.
Najmlađa osoba kojoj je perika uručena ima tri godine, a najstarija 18 godina.
Direktor ovog udruženja Fikret Kubat potvrdio je da je naredna akcija doniranja kose planirana za 13. maj u Vitezu, potom u Banjoj Luci u junu, zatim u Mostaru i Zenici te ponovno u Sarajevu.
– U radionici gdje se pripremaju perike radi 11 vlasuljara čime se na neki način oživljava ovaj zanat i to za ovako plemenite svrhe – dodao je Kubat, izražavajući nadu da će ovaj projekt biti samoodrživ nakon okončanja podrške Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini.
Napomenuo je da posebno djevojčicama teško pada gubitak kose, bez obzira na to da li je to trajni ili privremeni gubitak. Za njih i njihovu porodicu veoma je, kako kaže Kubat, značajno da dobiju kosu, te ističe da ih najviše uveseljava osmijeh na licima djece koja dobiju periku.
Kako je ispričala koordinatorica ovog projekta pri Udruženju Nermina Ćuzović, vlasulje su posebne izrade i ne mogu se kupiti u trgovinama gdje se prodaju perike napravljene od sintetičkih materijala.
Izrada perika za hematoonkološke pacijente, po njenim riječima, razlikuje se od izrade perika za trajnu elopeciju, jer kod djece koja su izgubila kosu usljed hemoterapije kosa ponovo počinje rasti te perika mora biti drugačije napravljena.
U toku je, naglasila je Ćuzović, ispitivanje mogućnosti kod nadležnih institucija da li postoje mogućnosti da se perika uvede kao trajno pomagalo, kao što su ortopedska pomagala.
O ovom projektu govorila je i majka četverogodišnje djevojčice oboljele od leukemije Atifa Bulić-Bešić iz Srebrenika koja je jedino izrazila žaljenje što se s projektom nije krenulo i ranije, jer je i njenoj, iako maloj djevojčici, teško pao gubitak kose.
– Bila sam svjedokom više puta gdje je djevojčicama, posebno starijeg uzrasta, veoma teško padao gubitak kose. Kao majka sam sretna zbog ovog projekta i drago mi je zbog osmijeha djevojčica u trenutku kada dobiju periku. Tada nastupi potpuna psihološka promjena – kazala je Bulić-Bešić.
Poznavala je, kaže, djevojčicu koja nije željela napustiti svoju sobu jer je izgubila kosu, ali kada je dobila periku stalno je izlazila i družila se.
Projekt ima tri faze implementacije – prve dvije su formiranje radionice i doniranje kose za izradu perika, a sada je faza trećeg segmenta projekta koji ima za cilj samoodrživost vlasuljarske radionice i proširivanje usluga na sve osobe koje su pretrpjele ili trpe gubitak kose.
U Bosni i Hercegovini od malignih bolesti godišnje oboli oko 60 djece različitih uzrasta. Procent izlječenja je oko 80 posto. Međutim, put do izlječenja je težak i bolan, a djeci, posebno djevojčicama, jedno od najtežih iskustava je gubitak kose.
(Fena)