Premijerno prikazan film Aide Begić – "Never leave me"

U kinu Cinema City održana evropska premijera filma “Never leave me”, rediteljice Aide Begić City,  u okviru programa Modula Memorije 2018.
Film “Never leave me” – ‘Ne ostavljaj me’ je priča o traganju, boli i prijateljstvu sirijske siročadi Ise, Ahmeda i Muateza, koji u čarobnom, mitskom gradu Urfi, tragajući za razrješenjem trauma iz prošlosti prolaze put od destrukcije i netrpeljivosti do smisla i ljubavi. Našavši jedan drugog oni pronalaze sebe.
ISA (13) je sirijski dječak koji je sa majkom i mlađom sestrom došao u Tursku. nakon što su u Halepu on i sestra svjedočili pogibiji njihovog oca i od iste granate i sami bili ranjeni. Nakon godine dana života u izbjeglištvu, Isina majka umire. Poslije smrti majke, Isina sestra, mentalno i fizički oštećena nakon onoga čemu je svjedočila u ratu biva smještena u bolnicu, a Isa biva poslan u obližnje sirotište za sirijsku djecu u Šanliurfi. Isin život se prepliće sa životima druge djece u sirotištu, posebno sa AHMEDOM (11) i MUATEZOM (10).
Iako potpuno različiti po svom karakteru i htjenjima, iako ne u velikoj ljubavi jedan prema drugom, tri dječaka nalaze jedan zajednički interes – žele što prije napustiti dom. Za to im je potreban novac. Prodaju maramica u istorijskom centru Balikligol vide kao dobru mogućnost i posao im prilično dobro krene.
Međutim, procvat njihovog malog biznisa će doći u opasnost kada lokalni narkoman i sitni lopov zvani Karaca zatraži od Ise da mu da sav novac koji su zaradili. Paralelno s tim, odgajateljica iz doma saznaje da oni izostaju iz škole i zaprijeti im da će ih izbaciti iz doma ako nastave tako. Našavši se pred zidom i opasnosti da završe na ulici i postanu taoci reketaša narkomana, dječaci će biti primorani da se okrenu jedan drugom. Ono što im je izgledalo kao stvar koja će ih uništiti postaće razlogom da pronađu smisao, ljubav, prijateljstvo i da otkrivši jedan drugog, zapravo pronađu sebe.
“Percepcija ljudskog stradanja i patnji u današnjem svijetu se uglavnom svodi na gomilu uopštenih informacija. Razlog za to je činjenica da je čovjek postao taoc masovnih medija koji u svojoj osnovi teže da o stvarima i događajima daju reducirane, navodne i generalne istine. Iako svijet obiluje tragedijama, neznanjem, ratovima i nepravdom i iako smo o tome informasani više nego ikada ranije, mi o suštini ovih pojava znamo sve manje ili gotovo ništa. Kao posljedicu imamo svijest većine kojoj je sasvim prirodno da se, na primjer, svi muslimani smatraju teroristima, svi Bosanci glupacima, a svi Kinezi prljavcima” – ističe Begić.
Za razliku od masovnih medija, umjetnost ne prenosi generalne istine. Ona se ne uzima kao dokaz za istorijske činjenice, jer u svojoj suštini, umjetnost teži da prikaže samo segment ljudskog života, ali sa njegovim osjećanjima i razmišljanjima. Iako ne obiluje faktografijom, umjetnost u sebi sadrži više istine o ljudima nego neka istorijska studija. To je zato jer se bavi specifičnom sudbinom osoba sa imenom i prezimenom koje preživljavaju ono što čovjek u svojoj pojedinačnoj i najsvetijoj istini preživljava. Iz tog razloga, ljudi se sa pričama ispričanim na umjetnički način mogu identificirati, doživjeti emociju, naučiti nešto. Zato umjetnost može promijeniti stvari i uticati na to da svijet bude bolje mjesto.“, kazala je rediteljica Aida Begić