Srijeda, 4 Oktobra, 2023
No menu items!
NaslovnicaIntervjuiSara Sabri: Morate biti iskreni, otvoreni i bliski, ovom hladnom svijetu treba...

Sara Sabri: Morate biti iskreni, otvoreni i bliski, ovom hladnom svijetu treba iskrenosti, prisnosti, topline, srdačnosti…

Sara Sabri je spisateljica, supruga, majka… Studirala je Bosanski jezik i književnost paralelno sa Diplomatijom i međunarodnim odnosima. Autorica je 11 knjiga za odrasle i 2 za djecu koje su osvojile srca čitatelja. Osim što piše, Sara drži i predavanja širom Evrope. Postala je inspiracija i uzor mnogim ženama iz našeg okruženja. Razgovarali smo sa Sarom u želji da vam prenesemo makar dio Sarinih razmišljanja o tome kako se uhvatiti u koštac sa životnim problemima i kako sagledati život sa ljepše strane.
Citati iz knjiga Sare Sabri nerijetko su i statusi mnoštva žena na društvenim mrežama…
Ko je zapravo Sara Sabri?
Jedna od nas, jednaka bilo kojoj koju vidite da hoda ulicom.
Na šta ste posebno ponosni i šta biste izdvojili kao vaš najveći uspjeh?
Moj najveći uspjeh je moja porodica, suprug i petero djece. Odmah iza porodice, moj uspjeh su i moje knjige koje su popravile stotine brakova, čak i onih koji su bili pred raspadom.
Kao supruga i majka petero djece, kako uopšte stižete sve?
Da sam feministkinja sad bih se brecnula: A zašto muškarce ne pitate kako oni stižu sve?! Na sreću nisam, pa ću reći da stižem sve što želim na način da poredam stvari po prioritetima  i da ih temeljito radim. Inače sam radoholik, tako da me ne drži mjesto i godi mi malo žešći životni tempo. Ide mi uz karakter, tako da ne „stižem“ nego živim i uživam. Da imam koju obavezu manje, ja bih je vjerovatno zamijenila odmah nekom drugom. Ne trpim luft u vremenu.
Kakav je osjećaj biti uzor i inspiracija mnogim ženama?
Obavezujući sa stalnim grčem u želucu, sa strepnjom, sa nelagodom i manjkom onog rahatluka kad vas baš briga za sve. Nije jednostavno kada je mnogo očiju uprto u vas, posebno ne oštrih ženskih očiju kojima ne promiče ništa. Ne bih voljela da sam ikome uzor u smislu idealiziranja,  jer zbilja sebe smatram jednakom sa bilo kojom drugom ženom o čije se rame očešem niz Ferhadiju, na primjer.
Do sada ste izdali koliko knjiga?
Jedanaest namijenjenih ženama, dvanaesta je u rukopisu, i dvije namijenje djeci.
Kojom se tematikom bavite u vašim knjigama?
Brak, međusupružnički odnosi, unutarporodični odnosi, odgoj djece, analiziranje naših vlastitih psihologija, fenomena, pojava…. Dvanaesta koju pišem je nešto drugačija. Ona će obuhvatiti ženu u segmentu profesije, poslovanja, biznisa, stepenica ka gore.
Vjerujemo da su knjige kao i djeca, kao da pitate majku koje dijete najviše voli, ali ipak možete li nam reći postoji li vaša knjiga koju biste izdvojili kao najdražu? J
„Šapućem ti kao majka kćerki“. Valjda jer sam je namijenila svojim trima princezama na koje sam naročito slaba.
 
Kako gledate na razliku između patrijarhalno odgojenih žena i nadolazećih generacija?
Čini mi se da kod nas nema sredine ni u čemu. Sve idemo iz krajnosti u krajnost. Jedna je krajnost ta patrijarhalna u kom je žena bila mašina za reprodukciju, rob, sluškinja bez glasa i tona, roba koja se transportirala iz roditeljske u domovinsku kuću često bez konsultovanja s njom, bez poštovanja, samilosti, njenog odlučivanja isl. Ona je bila ta koja nije postojala za sebe i koja je najveću i jedinu sebe vidjela u žrtvovanju za druge.
Danas imamo drugu krajnost – egocentričnost, samoljubivost, aroganciju, okretanje apsolutno i samo sebi, svojim željama, prohtjevima, hirovima. Poštovanje, tolerancija, usaglašavanje i kompromis su riječi koje često prebacujemo preko jezika, ali u djela skoro nikako.
Žao mi je što je tako. Naći sredinu između ove dvije krajnosti je konačna ravnoteža u životu i onaj srednji lijepi put.
Kako današnja žena može djelovati i doprijeniti razvoju društva?
Obrazovanjem, ulaganjem u sebe i raspirivanjem svojih kapaciteta, talenata, ambicija može ponuditi i doprinijeti mnogo. Radom na formiranju zdrave porodice, stabilnog braka, odgojene i brojne djece je također drugi segment njenog doprinosa koji niko ne može dati sem ona. Može li se išta više i dragocjenije društvu dati od toga? Tu je u apsolutnoj prednosti, jedinstvena, moćna. Kada odgojena i obrazovana majka društvu pokloni tri, četiri, pet odgojene jedinke – treba joj se sklanjati s puta, ustajati kada prolazi, nositi na ramenima, ljubiti ruke. Da, naravno, i kada rodi i odgoji jednu i dvije, ali ja nagovaram žene na povećanje nataliteta, da mi ne zamjerite.
 
Šta čini dobru komunikaciju jednog proizvoda na društvenim mrežama, kao što je knjiga?
Radila sam kao novinarka 12 godina. Naučila sam da dobar tekst mora imati dobar naslov, dobar uvod, ali i dobru sadržinu i da stil mora biti pitak, lahak. Prije svega, tema se mora ticati onog kome je nudimo. Ono čuveno pitanje  – A što se to mene tiče? Kada čitalac u naslovu prepozna da ga se to tiče, kada napravite dobar uvod da ga povuče i zaintrigira da čita dalje, i kada mu u samoj sadržini teksta pokažete da „znate“ šta ga boli, šta želi, od čega boluje i kako da se izbori s tim, kada se prepozna u vašim riječima, rasplače nad istinom koju mu saspete u lice, zafrljači vašu knjigu jer ga je iznervirala, a onda nakon dan-dva ode iza vrata, uzme i nastavi čitati dalje….

Morate biti iskreni, otvoreni, bliski. Ovom hladnom, izvještačenom svijetu punom bolesti koje kamuflira luksuzom i Bog zna čime sve ne, zbilja treba iskrenosti, prisnosti, topline, srdačnosti…da ga otopi i da mu stavi ruku na rame. Da ozdravi.

Šta vas opušta i u čemu najviše uživate?
Opuštaju me moja djeca. Zagrliti i u naručju dugo držati svoje dijete znači otvoriti ventile na koje će iz vas ispuhati sav dnevni stres, briga, napetost. Opušta me rad sa biljkama i zemljom. Imam svoj zabavni park „Čarobna šumica“ koji upravo starta s radom ovog proljeća i svaku ružu, cvjetić, povrće koje postoji na tih 6 duluma ja sam posadila i odnjegovala. Svaku kućicu i mjesto za sjedenje i odmaranje s porodicom ja sam napravila, dekorisala, uredila… Sve životinje koje tu postoje ja hranim i pazim. Posao me odmara, a imam sreću da radim samo poslove koji mi se sviđaju i ispunjavaju me.
Osobe koje su uvijek uz vas i koje su najzaslužnije za vaš uspjeh?
Moj suprug je definitivno najzaslužniji što Sara Sabri postoji kao spisateljica, kao motivator. Taj svijet u meni on njeguje i podržava, podstiče, kritizira, potpomaže na sve načine bezuslovno. Tu mu zbilja nema ravnoga. Svaki moj uspijeh on doživljava emotivnije nego bilo koji svoj. Svaki svoj posao on će u čas posla odložiti da bi sa mnom bio negdje van zemlje na predavanjima i po nekoliko dana. On pazi djecu dok sam ja sa ženama, dok imamo ta interaktivna edukativna druženja. On prelama moje knjige, dizajnira korice i to je naučio jer meni treba. Montira neke dokumentarne filmiće i reportaže, video putopise  i to je naučio jer meni to treba. Dakle, jedna podrška kakva se rijetko može i zamisliti. Zahvaljući tome ja uspijevam biti i uraditi sve što želim. Mnogo je fantastičnih talentiranih žena koje bi nevjerovatan doprinos mogle pružiti i porodici i društvu uopće ali su sputane, ne nailaze na razumijevanje supružnika, što je ogromna šteta i veoma žalosno za čuti i vidjeti. Tim prije sam zbilja i jako zahvalna svom suprugu na onom što čini za nas.
Temelj moje ličnosti, one Sare Sabri koja piše, su naravno moji roditelji, ono što su u mene usadili, kako su me odgojili, obrazovali, ulagali u mene, pružili ono što ja danas pružam drugima… Njima je malo reći hvala. Njima sam dužna zauvijek.
Bez čega ne možete zamisliti svoj dan?
Bez bilo čega mogu, ali bez KOGA ne mogu je muž, najiskrenije. Nemojte mi se smijati. Tri puta je u toku našeg braka otišao na put bez mene i to na samo po jedan ili dva dana. Ja sam to vrijeme provela sjedeći pored prozora, gledajući avione kako se podižu sa aerodroma i plačući. Ne odvajamo se jedno od drugoga od početka naše veze i braka. Na moj posao idemo zajedno, na njegov posao idemo zajedno. Na predavanja idemo s cijelom porodicom, kućile. Mom organizmu i duši je ta porodična povezanost jednostavno jako, jako potrebna. Ako mi sve kockice tu nisu na broju, ne funkcionišem normalno i škripi mi na sve strane.
Šta vas čini sretnom?
Porodica koju  imam. Zdravlje koje me još dobro služi. Poslovi koje radim, koje jako volim, u kojima uživam i koji mi donose nezavisnost.
Šta biste savjetovali mladim ženama koje planiraju ili su tek osnovale vlastitu porodicu?
Da čuvaju svoje brakove,  da ulažu u njih lijepim odnosom, toplom riječju, iskrenim prijateljskim odnosom, njegovanjem bliskosti. Stabilni brakovi nam čuvaju zdravlje, vanjsku i unutrašnju ljepotu, omogućuju lakše podizanje mentalno zdrave djece, stabilni brakovi omogućuju napredak i u karijeri, bavljenje onim što volite i uživanje u tome, stabilni brakovi daju duševni mir, rahatluk.
U štampi je vaša nova knjiga “Šapućem ti kao majka majci 2”, koja je vaša poruka majkama?
Mnogo je poruka i u Jedinici i sada u Dvojci. Generalna je: podizanje samostalne, sposobne, radine, vrijedne djece koja će se znati sama snaći  i svoje mjesto naći u ovom čudnom svijetu.
Šta nam možete reći o edukativnom centru za žene i djecu „Sara Sabri“ u Sarajevu?
EC „Sara Sabri“ je udruženje koje okuplja žene koje žele raditi na sebi. Mnogo je vrsta kurseva koje imamo, nekoliko velikih projekata smo odradile na koje smo jako ponosne poput četiri velike humanitarne akcije za izbjeglice iz Sirije u Srbiji i Kosovu onda kada su one tek prodrle na ove naše prostore i kada još ni države niti humanitarna udruženja nisu znala šta i kako s njima. Radimo i jako lijepe kulturne projekte, modne revije tradicionalnih nošnji, omladinske književne kampove isl. U skladu sa mogućnostima ih realiziramo i zadovoljni smo kako teku.
Koji je vaš životni moto?
Nema bezizlaznih situacija. Izlaz i rješenje uvijek postoji. Poslije današnjih suza, sutra nas sigurno čeka širok osmijeh i mnogo radosti. Samo valja stisnuti zube i izdurati.
Kako gledate na projekat mladih ljudi „Zdravi portal“ kao mjesto namjenjeno isključivo za širenje zdrave i pozitivne atmosfere i promovisanje uspješnih ljudi i pozitivnih priča?
Fantastičan projekt o onom što nam zbilja treba. Previše je potenciranja negativnosti oko nas. Ja čak ni kritiku ne volim naročito. To pričanje i prepričavanje o negativostima samo nam oduzima energiju, zamara, ubija volju. Potrebne su nam pozitivne priče, svjetlo, primjeri uspješnih za stvaranje ljepše i pozitivnije atmosfere  koja nam može omogućiti napredak, razvoj, rast. Hvala vam na onom što radite.
Autor: Fatima Nikšić

OBJAVE IZ KATEGORIJE

Najnovije objave

PREPORUČUJEMO