Zanat je u Bosnu i Hercegovinu došao sa dolaskom Osmanlija. Danas je rad kazandžija u Sarajevu prilagođen savremenim potrebama, a Baščaršija vrvi turistima koji su u potrazi za autentičnim sarajevskim suvenirima.
Preko Baščaršijskog trga, pored Čekrečijine džamije uputili smo se u ulicu Kovači u kojoj se već na početku čuje kuckanje čekića. To kazandžije naizmjenično, a nekada i u nekom skladnom ritmu rukom stvaraju svaki svoje proizvode u bakru. Zavirili smo u kazandžijsku radnju Manufaktura, gdje nas je uz ugodan razgovor dočekao kazandžija Abdulah Hadžić.
Od dolaska Osmanlija već više od pet stoljeća kazandžijski zanat je prisutan u našim krajevima. Kazandžije izrađuju proizvode od bakra, najčešće za jelo, piće i vodu, a kalajdžije ručno nanose sloj kalaja / kositra bez čega predmeti nisu sigurni za upotrebu. Posuđe i ukrasni proizvodi su se i ukrašavali ornamentima, različitim tehnikama što je predmetima davalo umjetničku dimenziju, a sam kazandžijski zanat svrstavalo u paletu umjetničkih zanata. To je vrsta ukrašavanja, tipična za Sarajevo koja se održala do danas, pa je savatli posuđe postalo svojevrsni brend. Zanat i danas živi u Sarajevu s tim da je sveden na mnogo manje proizvoda nego nekada.
Vaši počeci kao kazandžije?
Svjedoci smo da nam zanati izumiru, kako to spriječiti?
Samo sistematskim pristupom i aktivnijom kontrolom nadležnih službi se možemo nadati opstanku tradicionalnih zanata. Sada imamo situaciju da su u istom položaju oni koji izrađuju proizvode sa onim koji samo trguju. Neki zanati odavno su izumrli, a i kazandžijski kome ja pripadam na putu je da nestane. Posuđe od bakra je stoljećima imalo upotrebnu vrijednost i koristilo se u domaćinstvima generacijama, a danas se recimo setovi za kafu predstavljaju i prodaju kao suveniri. Dominira roba najlošije kvalitete i može se kupiti na raznim mjestima gdje se ne bi smjela prodavati, pa čak i marketima i tržnim centrima. Neophodno je znači pojašnjavati razliku u kvalitetu kako bi kupci naučili birati dobar i siguran proizvod.
Malo je kazandžija koji zaista rade rukom i prave sigurne i kvalitetne proizvode po svim tehnološkim postulatima i koji bi se kasnije decenijama koristili, ali takav rad često gubi smisao pored silnih preprodavaca i graniči sa utopijom.
Kako mlade privoliti na zanat?
Pravljenjem boljeg ambijenta u kome bi zanatlije pristojno živjele od svog rada i ne bi morali praviti razne kompromise da bi opstali, bili bi putokaz mladima da ima smisla baviti se tradicionalnim zanatima. Društvo bi trebalo prepoznati značaj tradicionalnih zanata i zaštiti zanatlije koji ih baštine na pravi način, jer zanati su jedan od nezaobilaznih faktora turističke ponude.
Da li Vam se nekad bilo teško odvojiti od nekog komada koji ste napravili?
Mislite li da će stari zanati, po čemu je Sarajevo poznato izumrijeti?
Dobra priča je nedavna inicijativa da se u ulici Kovači formira nova turistička zona i zanatski centar u cilju poboljšanja turističke ponude starom jezgru Općine Stari Grad. Označavanje i uvrštavanje u turističke mape jedinstvene ulice, gdje većina zanatlija rukom stvara nove proizvode donijela bi korist kako za zanatlije tako i za Grad, a i za turiste koji bi ponijeli i širili dobru priču iz Sarajeva.
Na kraju, trebamo biti optimisti i vjerovati da će stari zanati opstati.
Autor: Zdravi Portal
