Burn out sindrom ili sindrom izgaranja predstavlja stanje tjelesne, emocionalne i psihičke iscrpljenosti, pojavu depersonalizacije i smanjen lični uspjeh u zanimanjima koja uključuju svakodnevni odnos sa ljudima, pojašnjava dr. Lejla Mazić.
Nijedna osoba nije imuna. Bilo koja osoba bilo koje profesije te bilo kada može postati kandidat za razvoj ovog sindroma. U klasičnoj literaturi je opisan kao sindrom kojeg prati loša koncentracija i pamćenje. Isto tako i apatija, nesanica, manja sposobnost suočavanja sa aktuelnim problemima te veća sklonost ulaska u konflikte. Ovaj sindrom se intenzivnije istražuje zadnjih desetak godina sa porastom broja istraživanja u posljednjih nekoliko godina.
Nastaje kao posljedica stalnog izlaganja nezadovoljstvu, poslovnom ili porodičnom ulogom, radnim mjestom ili okruženjem, a koje se ne rješava. Taložeći se tako u konačnici akumulira stvaranjem osjećaja da gubimo kontrolu nad vlastitim životom. Manifestuje se drastičnim promjenama raspoloženja i ponašanja koje određenoj osobi nisu svojstvene ali i promjenama u fizičkim parametrima koje mogu biti alarmantam znak. Simptomi sindroma se mogu podijeliti u četri grupe. Prva grupa su tjelesni simptomi: pojava hroničnog umora, nesanice, kardiovaskularnih tegoba, malaksalosti, čestih glavobolja, fizičke iscrpljenosti, visokog krvnog pritiska. Zatim kognitivni simptomi koji uključuju smanjenje perceptivnih aktivnosti, stereotipno procjenjivanje, slabu koncentraciju i probleme sa pamćenjem. Tu su također emocionalni simptomi koji uključuju pojavu emocionalne zatvorenosti, hipersenzitivnosti, depresije, osjećaja bespomoćnosti. U konačnici imamo i bihevioralne simptome kao što su nervoza, ljutnja, impulsivnost ili eksplozivnost, problemi u braku, smanjen entuzijazam, problemi na poslu.
Termin je prvi u upotrebu uveo psiholog Herbert Freudenberg 1974. godine i definisao kao izumiranje motivacije ili podsticaja naročito tamo gdje nečija privrženost ili odnos prema poslu ne daju željene rezultate.
Pojava burn out sindroma je češća kod mlađih osoba. Podjednako su ugroženi žene i muškarci. Niži nivo obrazovanja također ima utjecaj na pojavu ovog sindroma. Sklonije su mu i osobe smanjenog samopoštovanja kao i osobe koje izbjegavaju suočavanje sa vlastitim problemima. Podložne su mu uglavnom osobe koje teže perfekcionizmu te imaju nerealno visoka očekivanja i procjene vezane za sebe i lični rad.
Kako se sindrom ispoljava
Prema riječima dr. Mazić da bi se burn out sindrom ispoljio potrebno je da je osoba duži vremenski period izložena psihosocijalnim stresovima. Profesionalni konflikti stvaraju postepeno emocionalni zamor, te uz ambivalentan odnos prema poslu, smanjenu podršku saradnika i nisku poslovnu sposobnost, stvaraju osjećaj sniženog samovrednovanja i niskog ličnog postignuća. Da li će kod neke osobe doći do razvoja sindroma zavisi od mnogih faktora ali u velikoj mjeri i od strukture ličnosti. Stoga su psihički stabilne i snažne ličnosti koje su sebe istrenirale za visok nivo produktivnosti i balansiranje obaveza i pritisaka, u manjoj opasnosti od razvoja ovog sindroma.
