Senka Čimpo: Rad sa mladima donosi širinu, energiju i raznovrsnost

0

Rad sa mladima donosi širinu, energiju i raznovrsnost, zahtijeva otvorenost, kreativnost, prilagođavanje i naravno specifična znanja i vještine. Ukratko, rad sa mladima predstavlja izazov. Osim neophodnog znanja i vještina, poznavanja mladih, njihovih potreba i karakteristika, značajnu kariku u kvalitetnom radu predstavlja upravo podrška onima koji rade sa mladima.

Pripremila: Senka Čimpo, diplomirana psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja

Kako je ono biti mlad…

Vlastita iskustva svakoga ko radi sa mladima su istinski temelj razumijevanja ove populacije. Ipak, nerijetko u odrasloj dobi zaboravljamo mjesta na kojima smo se u ličnom razvoju našli i izazovima sa kojima smo se susreli na prijelazu od djetinjstva do odrasle dobi. Upravo svjesnost o vlastitim iskustvima omogućava potpuno razumijevanje i mogućnost autentične podrške mladima u njihovom rastu i razvoju.

Period mladosti obuhvata sazrijevanje, ulazak u nove uloge, lične i profesionalne, te preispitivanje porodičnih vrijednosti u odnosu na vršnjačke grupe i okolinu. Mladi u prelazu iz djetinjstva u odraslu dob istražuju vlastiti identitet, intimne odnose, pripadanje, profesionalne i statusne uloge, te prolaze kroz period tjelesnih, psihosocijalnih i duhovnih promjena. Ove promjene katkada dolaze burno, te izazivaju disbalans  u porodičnom i užem socijalnom okruženju, ali predstavljaju neizbježan korak u odrastanju. Upravo potreba za osamostaljivanjem i separacijom od roditelja intenzivira preispitivanje slike o sebi u odnosu na vršnjake. Krug prijatelja, kolege, vršnjaci iz okoline, poznate i javne ličnosti iste dobi postaju referentni okvir na osnovu kojeg se formira slika o sebi. Mladi eksperimentiraju na kontinuumu životnih polarnosti – važnosti novca i uspjeha, duhovnosti, pripadanja i individualnosti, seksualnosti i njenog ispoljavanja, povjerenja i prihvatanja autoriteta. Istraživanje i formiranje vlastitih stavova i vrijednosti neminovno sa sobom donosi i pitanje autoriteta. Stari autoriteti se preispituju i otvaraju prostori za neke nove.

Učenje po modelu i pomoć pomagačima

Poznato je da je jedan od najsnažnijih oblika učenja zapravo učenje po modelu. U tom smislu lični i profesionalni kapacitet osoba koje rade sa mladima predstavljaju osnov za rad, pristup, učenje i promjene. Nameću se pitanja ličnih vrijednosti i uvjerenja, očekivanja, društvenog statusa, pripadanja.

Senka Čimpo, dipl. psihologinja i gestalt psihoterapeutkinja

Senka Čimpo, dipl. psihologinja i gestalt psihoterapeutkinja

Važan razvojni zadatak u dobu adolescencije i mlade odrasle dobi predstavlja uspostavljanje ličnih granica. S jedne strane nailazimo na definiranje ovih granica kod mladih ljudi, uspostavljanja njihovog funkcioniranja u odnosu na unutarnji svijet i zahtjeve okoline. Sa druge strane ne smijemo zanemariti granice upravo onih koji mlade prate i podržavaju u njihovom razvoju, djelovanju, aktivizmu. One obuhvataju raspoloživo vrijeme i resurse, pristupačnost, načine podrške i dostupnosti, ali i vlastita ograničenja. U tom smislu, neophodna je svjesnost službenika za mlade o vlastitom ličnom i profesionalnom razvoju, te motivacija za kontinuiranim učenjem i unapređivanjem kapaciteta. To je još jedan od značajnih aspekata učenja po modelu – davanja primjera mladima o načinima prevazilaženja problema i nedostataka, te posezanjem za dodatnim znanjem, podrškom i pomoći kada je ona neophodna.

Svjesnost o vlastitim mogućnostima otvara polje saradnje u multidisciplinarnom okruženju i konkretnim sadržajima u zajednici. Tako je poznavanje svih sadržaja za mlade, servisa, oblika podrške i programa namijenjenih mladima značajan alat u radu sa mladima. Neizostavna je i edukativna uloga unutar zajednice – podizanje svjesnosti o izazovima sa kojima se mladi suočavaju, te zagovaranje i poticaj razvoju dodatnih servisa, programa i oblika podrške.

Lična i profesionalna iskustva omladinskih radnika u radu sa ovom populacijom ponekad nisu dovoljna. Izazovi rada sa mladima koji su suočeni sa specifičnim teškoćama, razvojnim i prilagodbenim ograničenjima, posebnim i ponašajnim poteškoćama zahtijevaju dodatna znanja i vještine. To su, između ostalih, bivanje u kontaktu, dostupnost za razgovor i podršku, neosuđujuće prisustvo i razumijevanje, podržavajući stav u donošenju ličnih izbora i preuzimanju odgovornosti, uvažavanje potreba i razvojnih pokreta separacije i individualnosti. U smislu dodatne podrške izuzetno je važno postojanje programa savjetovanja, psihoterapije i podrške mladima.

Kontinuirani profesionalni razvoj službenika za mlade podrazumijeva dostupnost supervizije u psihosocijalnom i edukativnom radu. To istovremeno nameće pitanje postojanja i razvoja ovih modela u našem društvu, te njihovog definiranja i uspostavljanja na način da predstavljaju dostupnu, adekvatnu i sistematiziranu profesionalnu podršku. Alternativna odnosno prelazna rješenja predstavljaju inovativnost unutar pojedinačne lokalne zajednice, primjena modela intervizije, saradnje i razmjene iskustava, organiziranja razmjene dobrih praksi i vršnjačkih grupa profesionalne podrške.

Iz uloge profesionalca u radu sa mladima, nekoga ko ih podržava i potiče na razvoj, uči vlastitim iskustvom, te motivira na obrazovanje, ‘receptom za uspjeh’ čini se upravo Gandhijeva poruka „Budi promjena koju želiš vidjeti“.

Komentari
Podijeli

Comments are closed.