Roditelji jeste li spremni za početak škole?

0

Početak školske godine velika je promjena u životu djeteta, a posebno prvačića. Ovisno o roditeljima i okolini, ta promjena može biti i ugodna i neugodna.

Postoje oni roditelji koji djecu pokušavaju pripremiti da bi im odlazak u školu bio što lakši, dok ima i onih koji očekuju da će škola uraditi posal koji zapravo treba da urade roditelji.

Mnogi uvjeravaju djecu da će u školi biti zabavno i zanimljivo čime djeca stiču pogrešnu sliku i susretom sa obavezama i školskim radom polako gube povjerenje u roditelje.

Okolina koja utiče na djecu su prijatelji iz vrtića, starija braća i sestre, rodbina i sl. Kroz interakciju s njima dobivaju slične ili različite slike uporedno s onima od roditelja. Što je veće preklapanje jednih i drugih, to je dijete stabilnije i sigurnije.

Ono što svaki roditelj može napraviti da olakša svom djetetu polazak u prvi razred jeste da razvija pozitivnu sliku o školi još dok dijete ide u vrtić. Roditelji ne bi smjeli koristiti izraz “škola” kao zastrašivanje ili kaznu poput “Vidjet ćeš ti kad kreneš u školu, tamo više nema igračaka i slatkiša!”.

Treba pokušati svaki pozitivan primjer iz škole, koju pohađa djetetova starija sestra ili rođak ili čak svoje iskustvo iz mladosti, podijeliti s djetetom tako da mu se dočaraju raznolikosti i zanimljivosti koje ga očekuju u školskoj okolini.

Jako je bitno djetetu dočarati i objasniti razliku između vrtića i škole. Dijete treba znati da ga u školi očekuje puno manje igre, spavanja, a puno više rada, obveza i odgovornosti. Roditelji često svojim ponašanjem djecu još više uznemire, što djeca mogu negativno pripisati školi i tako steći negativan stav o školi.

Šta roditelji mogu i trebaju uraditi?

Roditelji, prvenstveno, uče djecu obavezama i navikama i odgovornosti. Ako roditelji ne pokazuju takvo ponašanje, ne mogu očekivati da djeca odjednom sama usvoje radne navike, pišu zadaće i sl. Ono što svaki roditelj može napraviti je naučiti svoje dijete kako razviti radne navike i steći odgovornost za svoje postupke. Dovoljno je dijete naučiti hraniti kućnog ljubimca, izvesti psa u šetnju, pospremiti krevet, pospremiti stol za sobom nakon jela, obrisati suđe, pospremiti igračke ili bilo koji lakši kućanski ili porodični zadatak. Na taj način stvaraju radne navike i odgovornost. Ono što je možda još i bitnije jest razvijanje osobne higijene i životnih navika. Dakle dijete treba usvojiti naviku odlaska na spavanje u približno isto vrijeme, pranje ruku nakon igre ili kad dođe izvana, prati zube i sl.

Djeca koja od ranije imaju uspostavljene pozitivne navike ili ponašanja – lakše rade i uče u školi. Djeca koja imaju razvijene radne i životne navike puno lakše usvajaju nove navike, a posebno obaveze i pravila vezane uz školu.

Djetetovo samopouzdanje je jako bitno

Ovako opisanim načinom usvajanja navika i odgovornosti roditelji indirektno razvijaju djetetovo samopouzdanje koje je jako bitno prilikom polaska u školu i suočavanja s novim životnim promjenama. Ovakav način rada ili provođenja vremena s djecom bitniji je od učenja slova, pisanja pa čak i čitanja. Ono što djeca uče u prvom razredu osnovne škole jesu slova te njihovo pisanje te čitanje u konačnici. Dakle roditelji se ne trebaju zamarati i pokušavati učiti svoje dijete posebno ako ono to ne želi.

Još jedan aspekt djetetovog funkcioniranja bitan je za polazak u školu, a to je djetetova socijalizacija i emocionalno funkcioniranje. Roditelj koji poznaje svoje dijete relativno dobro može predvidjeti hoće li se ono prilagoditi na svoje vršnjake i učiteljicu. Djeci nekad pomaže da krenu u prvi razred s poznanikom ili prijateljem iz susjedstva ili vrtićke grupe. Međutim ako to nije slučaj, svakako bi dijete trebalo ohrabrivati da upoznaje nove vršnjake iz razreda jer će na taj način proširiti svoj krug prijatelja i bolje se osjećati prilikom dolaska u školu.

Komentari
Podijeli

Comments are closed.