Mohanji: Tek kada se upoznate iznutra, više nećete primjećivati razlike

0

Bosna i Hercegovina je kompleksno društvo u kojem je ponekad veoma teško živjeti istinu. Izreka: “Od nameta nema selameta” kod nas, nažalost, živi duboko ukorijenjena u posve obrnutom smislu. Samo namet, i od nameta selamet. 

Pripremila: Lea Kosovac

Rezultat svega je činjenica da i 23 godine nakon rata tapkamo u mraku. Zašto se ne možemo oduprijeti i krenuti dalje? Je li moguće da smo upravo mi sami ono što nas koči? Duhovni učitelj je neko ko bi mogao odgovoriti na ova pitanja. Priliku da dobijem objektivne odgovore čekala sam dugo.

U Sarajevo je došao Mohanji. Mistik, duhovni učitelj, filantrop.

Pitate se, zašto je baš on moj prvi izbor za odgovore? Na pitanje o mraku u kojem se nalazi naše društvo, možda, najbolje može odgovoriti guru Mohanji. A zašto bi njegovi odgovori bili objektivniji ili vredniji nego ičiji drugi?

P.K. Mohan - Mohanji - M

P.K. Mohan – Mohanji – M

P.K. Mohan, poznatiji kao Mohanji, ili samo M, suvremeni je duhovni učitelj koji zagovara nesebično služenje. Ne traži ništa. Niti očekuje. A daje mnogo. Posljednjih 10 godina posvetio je širenju poruke mira, a cilj mu je širenje svijesti o nenasilnom, mirnom i suosjećajnom postojanju, koje podrazumijeva doprinos društvu i planeti Zemlji. Osnivač je nekoliko fondacija i fondova, registriranih u 17, i aktivnih u 120 zemalja svijeta. Govornik je na konferencijama Peace Pledgea (susreti duhovnih vođa različitih religija, čiji je cilj da se odnosi među bićima na planeti vrate u okvire ljubavi i suosjećanja).

Svoj rad M objašnjava rečenicom: “Sva svoja djela činim kao sevu (nesebično služenje) društvu. Ne prihvaćam nikakav novac ni darove za svoju duhovnu aktivnost.”

U nastavku teksta pročitajte o čemu smo razgovarali, šta bismo svi mi mogli učiniti za Bosnu i Hercegovinu, da nam svima bude bolje.

U svojoj knjizi „Moć čistote“ kažete da ne vjerujete u kaste, vjeroispovijesti, narode, rase, države… U Bosni i Hercegovini živi nešto više od tri miliona ljudi, različitih vjeroispovijesti. Većina se voli pozivati na religijske prakse, a u smislu duhovnosti kao da stojimo u mjestu. Rat i ratna stradanja teme su koje često okupiraju našu pažnju.

Kako istinski oprostiti? Kako različitosti prihvatiti kao bogatstvo, a ne prepreku?
  • Ovo je jako važno pitanje za cijeli svijet, ne samo za Bosnu i Hercegovinu. Ali prvo moram napomenuti da razlika između duhovnosti i religije nije jasno definirana. Religija je široka materija, namijenjena masama. Naprimjer, ja idem određenim putem i kažem vama:„Ako krenete ovim putem, ovo će biti vaša iskustva i ovo možete očekivati.“ I mnogima se sviđa taj put, i žele ga slijediti. Tako nastaju religije. Ali duhovnost je individualno putovanje. Većina religijskih praksi su prakse koje vaš um vode vani.
  • Ako postavite jednostavno pitanje: Gdje si se smjestio? Odgovor je: Unutra. Tek kada se upoznate iznutra, više nećete primjećivati razlike. A religije vas uče tome da primjećujete razlike. Zato sam rekao da nemam ograničenja, ne vjerujem u religije, kaste, rase, države, jer smo svi individue. Individualne ekspresije jedne svijesti. Promjena bi se trebala dešavati na planu redovnih religijskih praksi i aktivnosti, mijenjajući ih za put duhovnosti, koji vas vodi unutra. Niko nije savršen. Svi imaju puno mana i mnogo pozitivnih osobina.

Zavirite u sebe. Prihvatite ih, shvatite. Tada više neće biti ratova, razdvajanja… Svi će voljeti sve. Svaka praksa, ako ne uključuje nasilje, dobra je.

  • Također, cijenite druge ljude. Svi su ljudi različiti, zato se moraju i različito izražavati. Danas svijetu nisu potrebni sveci, već individue koje poštuju taj princip. Koje se ponašaju kao sveci. Osnovni elementi podizanja svijesti, poput suosjećanja, dobrote, zajedništva, oprosta, tolerancije… To je ono što bi se trebalo učiti u školama. Prije svega treba stvoriti civilizirane građane, a onda ih naučiti kako da zarade za život. Danas vas uče samo kako ćete zaraditi. To je greška religijskih učenja i raznih dogmi, i uglavnom je vezana za ljude koji se bave politikom. Potrebna nam je potpuna promjena svijesti. Moramo shvatiti da je religija nešto što spava kada vi spavate, a budna je kada ste vi budni. Duhovnost je uvijek budna.

Naše je društvo puno predrasuda i ljudi su jako isključivi. Takav odnos imamo i prema duhovnim učiteljima. Kakva su Vaša iskustva u BiH?

  • Nemam iskustva s ljudima u Bosni i Hercegovini po tom pitanju. Uvijek dolazim samo radi piramida. Ne vidim nikakve podjele među ljudima, gdje god se nalazio. Učitelji, vodiči, sveci, vladari, duhovnjaci… Sve je to proizvod društva. Napredno i osviješteno društvo dobit će naprednog učitelja. Učenik prvog razreda ne može dobiti profesora iz srednje škole za predavača. Učenik koji je na nivou desetog razreda, treba učitelja za taj razred. Mislim da se Bosna i Hercegovina po tom pitanju ne razlikuje od drugih zemalja. Svi imaju svoje tuge, sreće, svoje priče. Stoga, ne mogu reći da je nešto ispravno, ili pogrešno. Ali jedno vam mogu reći. Svijet zaslužuje promjenu u stanju svijesti.
  • Čak i komunistička filozofija govori o tome. Kada vaša osobnost nadraste vas same i spoji se s osobnošću društva, tada govorimo o zajednici koja uživa mir. Mirno društvo. Vrijeme je za to.
Kako se razvijati u zdraviju ličnost? I koliko nam na tom putu može pomoći meditacija?
  • Tajna je zdrave ličnosti u prihvaćanju. Ne u meditaciji. Morate sebe prihvatiti sa svim slabostima i vrlinama. Najčešće prihvatimo samo svoje vrline, jer je to ono što pokazujemo. Ali svi imamo i slabosti. Ako ih zanemarujemo ili poričemo, one ostaju i jačaju. Ako prihvatimo samo svoje vrline, i damo sve od sebe da ih naglasimo… A to je ono što vidimo na Facebooku. Stavljamo najbolje fotografije, najprivlačnije, modificirane fotografije, jer je to ono što želimo biti. Prikrivamo slabosti. I tu počinje borba. Kada prihvatimo mane, naše će vrline početi da jačaju. Ne kažem da sve treba gledati kroz prizmu sreće, ali prihvatite da niste savršeni.

Svi na Zemlji imamo vrline i mane. Čak i ako je riječ o grešniku, ili svecu.

  • Ako ih počnemo prihvatati, naša osobnost postaje šarenija, počnemo sijati. To se ne može postići kroz meditaciju. Ona je nusproizvod tog procesa. Kada sebe u potpunosti prihvatite, počet ćete drugačije doživljavati svijet. Uvidjet ćete da ne postoje razlike. I onda ćete postati poput sunca. Takva će vam biti osobnost. A to ljudi ne mogu poreći. To je kao kada neko uđe u sobu, a ljudi kažu da je obasjao poput sunca. Ta je osoba prihvatila sebe. Ona, možda, nije lijepa, ili zgodna, ali se to prihvaćanje samog sebe reflektira na njenom licu. To nije ego. Neki su ljudi izrazito egoistični, žele skupe automobile, velike kuće, žene, muževe… A to je sve privremeno. Kada ostanu bez toga, postanu depresivni. Ako prihvatimo sebe, tada će nas i cijeli svijet prihvatiti. Dakle, meditacija je nusproizvod samorealizacije.

Kada postavljate pitanja: Ko sam ja? Šta sam ja? Zašto sam ja? Ova će vam pitanja pomoći da dođete do određenih odgovora.

  • Um će vam ponuditi mnoge odgovore, i na kraju ćete neke prihvatiti. Bez knjiga, bez vodstva, bez religije, bez ikoga. Kada se koncentrirate na odgovor, to je meditacija. Naravno, on se kasnije može promijeniti, ali taj proces postaje meditacija. I onda je potpuno vaš. U suprotnom, neko vas je učio meditaciji, radili ste to i neko vrijeme se osjećali lijepo, ali ubrzo ćete se vratiti na staro. Umjesto toga, koncentrirajte se na sebe. I svoje odgovore. Pitajte se, zašto ja moram biti ja? Zašto ne mogu biti M? U čemu je razlika? U tom trenutku vaš oklop počinje pucati. Uviđate da ne morate biti vi. Da možete biti M, bilo koja druga osoba, biljka, drvo, sjemenka, životinja… U tom trenutku postajete Univerzum. Vaše srce postaje veliko. A onda to postaje dio vas, vaša priroda. Počinjete vidjeti svoj odraz u svemu. To se dešavalo meni. U ranim fazama mog prosvjetljenja. Naravno, potom dođu i sumnje. Pitate se, je li sve uredu? Ako prihvatite, shvatite: sve sam ovo ja. Ne bih mogao postojati bez ovoga. I onda više ne postoje religije, kaste, države, boje kože, zajednice… Vi ste jedno sa svim. Prihvaćanje je početak. Prihvaćanje je kraj. Ili, bolje rečeno, prihvaćanje je početak, a oslobođenje kraj.
Ponekad se nađemo u situaciji da nesebično pomažemo, pružamo podršku i ljubav, ali izgleda kao da ne činimo dovoljno. Dobijemo suprotan efekt. U čemu griješimo i kako to prevazići?
  • Budite ljubav. Uvijek budite ljubav. Ne obazirite se na njih. I oni će to naučiti. Nije da je nemaju u sebi, ali nešto im ju je u životu zatvorilo. Ponekad se dešava da različite emocije zatvore sve prozore i vrata. I jako dugo ti ljudi ne znaju šta je ljubav. Neki misle da im je potreban partner da bi se osjećali voljeno. Ne mora nužno značiti da će i on voljeti vas. Govorim o odnosima iz utjehe, ili ugode. Oni ne traju. Svi živimo prema određenim uzorcima, koji se najčešće ponavljaju. Tako neke osobe uvijek imaju loše veze.

Želite li sijati poput sunca, uvijek budite ljubav. Čak i kada je sve protiv vas.

  • Pustite da vas ismijavaju. Vi birate želite li biti svjetlo ili ne. Budite svjetlo. I ljubav. Bez očekivanja. Nemojte se pitati vole li oni vas. U tome nije poenta. Naprimjer, ja vas volim, a neko drugi voli mene. Možda vi ne znate kako da me volite. Neki su se ljudi zatvorili, ne mogu pružiti ljubav. I šta se dešava? Ljubav dolazi i s druge strane. To se jasno može vidjeti kod životinja. One su spontane u svemu. Mi imamo mnogo toga u umu. Naš je zadatak ljubav. Budite ljubav. I ne očekujte ništa. Mnogi misle da su dobro jer ne posjeduju nešto. To nije sloboda. Upravo je to ograničenje njihove slobode. Ali ako kažete: “Zadovoljan sam ovim što imam”, to je sloboda. Bez obzira na to imate li dolar, ili milion, uvijek ćete biti isti. Neće vas preplaviti oduševljenje zbog miliona, niti ćete se brinuti kada budete imali samo dolar. Šta se, onda, dešava? Sva vam se vrata otvaraju. U tome je tajna bogatstva.
  • Ovo su male stvari, ali imaju jako veliki utjecaj na život. Mi nikada nismo željeli putovati svijetom i držati predavanja. Ali šta se desilo? Svijet se otvorio. Zato što sam bio dostupan. Danas imamo aktivnosti u više od 120 zemalja, u 17 zemalja smo registrirani. Ja nikada ne planiram. Samo se potrudim da budem dostupan, po svaku cijenu. Ljudi vas kritiziraju, osuđuju, gađaju… Ali vi uvijek budite dostupni. I šta će se desiti? Sudbina će vas povesti naprijed. I još je nešto veoma važno. Fleksibilnost. Ona je naša snaga. Za vrijeme oluje, drvo koje se može saviti, neće biti iščupano iz korijena. Ukrućeno će drvo pasti, neće moći izdržati oluju. Nema programa, nema problema. Ljudi dolaze, nema problema. Ne dolaze, opet nema problema. Šta se dešava? Ne pogađaju vas te situacije. Jako je teško kada vam najbliži okrenu leđa, kada vas povrijede. Ali to je njihov gubitak, ne vaš. Nastavite naprijed i obilje će vam doći.

Vaš je osmijeh i moj osmijeh. Mi smo jedni drugima ogledalo. Kako potaći ljude da istinski žive prema tom principu?
  • Tako što ćete biti primjer. To je jedini način. Najveći i najbolji učitelj kojeg možete imati je život. Zato, živite. Osmjehujte se ljudima. Osjetite koliko je to lijepo. Svi imamo pritiske i tuge iz prošlosti, ali zašto bismo to dijelili s ljudima? To je naša tuga. Ili sreća. Samo se nastavite smijati. I još nešto… Dajem koliko god mogu svakoj osobi koja mi dođe. U skladu s onim što imam. Tako dolazi do promjene. U energetskom smislu, dešava se komunikacija. Šta radim? Dodajem vrijednost ljudskim životima.

Potrudite se da obogaćujete život ljudi s kojima se susrećete, na svoj, jedinstven način.

  • Ako imate novac, dijelite novac, imate li ljubav, dijelite je. Ako imate energiju, dijelite energiju… Život tako neće biti protraćen. Kada ljudi dolaze, jedini mi je cilj pomoći im. Ne razmišljam o tome šta ću ja dobiti.

Što više dajete, bogatiji ste. Bogat je onaj koji može poklanjati svijetu. Svi imamo nešto pokloniti. To trebate raditi.

„Čistota misli, riječi i djela.“ Možete li onima koji ne znaju pojasniti šta podrazumijevate pod tim?
  • Tri su nivoa stvaranja. Prvi nivo: Misli. Ja sam gladan. Drugi nivo: Ekspresija. Kada vam kažem da sam gladan. Treći nivo: Akcija. Kada jedem. Četvrti je nivo iskustvo. Tako se odvija naš život. Prvo dođe osjećaj. Glad. Onda, dođe misao. Razmišljam o tome da sam gladan. Potom vam to kažem. Prvi je nivo misao, drugi je riječ i treći je djelo, akcija. Na ova tri nivoa konstantno kreiramo život. Ali nemojmo od toga stvarati karmu. Ne smijemo dopustiti stvaranje uzoraka, ili sjećanja. Ne smije biti emocija u tome. Naprimjer, izgladnjivanje. Ljudi koji su to proživjeli, uvijek će prizivati tu emociju. To kasnije kod ljudi može izazvati mnoge probleme, recimo, gojaznost. Kreacija počinje mišlju, ona prerasta u ekspresiju, koja postaje akcija i prerasta u iskustvo, koje na kraju stvara sjećanje. To je ciklus. Ako želite promijeniti uzorak postojanja, trebali biste se mijenjati na razini misli. Kada se dogodi misao, poput: „Ja sam gladan.“ To je to. Nema nikakvih emocija.

Kada svjesno počnete odvajati emocije od misli, život se počne mijenjati. U tome je tajna.

  • Mi imamo fondaciju u čijem nazivu stoji riječ „djelo“, i neko me je jednom pitao: “Zašto si stavio tu riječ u naziv?” Zato što je to treći nivo kreacije. Uradite pozitivno djelo, bez razmišljanja. Zamislimo, recimo, da ste sreli neku staricu kako sjedi negdje uz cestu, i ona vas zamoli da joj pomognete. Naravno, vi ćete odmah posegnuti u džep, da vidite imate li novca. Vaša prva misao može biti, uredu, želim pomoći ovoj osobi. Onda stavljate ruku u džep. I šta osjetite? Novčanicu. U tom trenutku dolazi misao. To je vaš novac za ručak. Posegnete dublje u džep, gdje se nalazi sića. Dok tražite siću, već ste prošli pored starice. Onda tješite sami sebe i kažete: “Prošao sam.“ I šta se dešava? Zbog jedne misli, uskratili ste sebi priliku da se osjećate bogatim. Dođete do ureda. I kako se osjećate? Gore od one starice koja je prosila. I kako ćete se nakon toga odnositi prema ljudima? Kao i ona prosjakinja. Širit ćete istu energiju. Sve bi bilo drugačije da ste dali prvu novčanicu koja vam je došla pod ruku. Sve i da je bila novčanica od stotinu eura, trebali ste je dati. To bi vam moglo vrijediti cijeli mjesec. Osjećali biste se jako bogato. To ne možete nigdje kupiti. Onda biste otišli u ured i tamo širili posve drugačiju energiju. A gdje je sve to počelo? Jednom mišlju. Je li vam sada jasan tok? Jedna vas misao može učiniti siromašnim, ili bogatim. Uvijek svima govorim da nose hranu kada idemo na putovanja. Ja sam takav, ne volim davati novac, jer ljudi nekad kupuju drogu. Ne postoji bolji poklon od hrane. Ljudima je to važno, a nas ispunjava. Unutrašnje zadovoljstvo privlači obilje izvana. Kada nahranite jednu pticu, a njihov je stomak mali i lako ih je nahraniti… Kako se ptica osjeća? Sretna je jer nije gladna. Kako se vi osjećate? Vi ste još sretniji. Ako počnete živjeti na ovaj način, osjetit ćete bogatstvo i ono će vam doći. Ništa ga neće zaustaviti. Funkcionirate poput ogledala. Očitujte obilje i ono će vam se vratiti. Osjećat ćete se snažnije. Više će vam ljudi dolaziti. Reći će: „Volim te i volim biti s tobom, jer ti je energija divna.“ Bit će sretni što mogu provoditi vrijeme s tobom. Prije nekoliko godina nazvala me je jedna osoba. Selila se u Argentinu, da živi s momkom, kojeg nije dobro poznavala. Željela je moj blagoslov. Naravno, dao sam joj blagoslov, ali sam je pitao kako će pridonijeti toj zajednici… Šta će raditi? Veoma je važno da radimo nešto za zajednicu u kojoj živimo. Nakon toga me je pitala može li učiti ljude mojoj meditaciji. Odgovorio sam, naravno. Meditacije su besplatne i svako ih može skinuti s interneta. Ne smijete u potpunosti zavisiti od drugih. Možete sresti najbolju osobu na svijetu, ali morate imati svoje prihode. Ona je to zaboravila. Otišla je. Sve je to kratko trajalo. Vratila se utučena, nikakva. Nakon izvjesnog vremena isti momak ponovo ju je pozvao. Zamolio sam je da me ovog puta posluša. Rekao sam joj da objavi besplatan oglas u novinama. Besplatna meditacija i svoj broj. Prvi put došlo je 25 ljudi iz susjedstva. I mnogima se svidjelo. Rekao sam joj da ne spominje Mohanjija. Ja nisam važan. Važni su odnosi sa zajednicom. Naredni put došlo je tridesetak ljudi. Nakon deset dana, jedna od osoba koja je dolazila ponudila joj je posao. Kasnije je prekinula vezu s onim momkom. Postala je neovisna. Čini mi se da je ostala osam mjeseci. O tome se radi. Kada oslobodite pozitivne vibracije, počet će vam se dešavati pozitivne stvari. U suprotnom, postajete sebični. Oslanjate se samo na jednu osobu. I šta kada vam ta osoba dosadi? Onda ćete početi primjećivati samo razlike. Trebali biste razmisliti o tome kako da doprinesete društvu.

Sve što date, to će vam se vratiti. Tako se razvijate.

  • Stabilnost se mjeri prema onome koliko dajete, a ne koliko uzimate. Dajte više i dobit ćete više. Obilje će vam doći.
Ovo nije Vaša prva posjeta našoj zemlji. Dolazili ste nekoliko puta, i uvijek idete u obilazak piramida u Visokom. Zašto?
  • Jako mi se sviđa snaga i energija piramida. To je ono što me dovodi ovamo. Također, i ljudi koji dolaze. Svake godine sa mnom ovdje dođe više od stotinu ljudi. Neki se i vraćaju. Mirnoća i energija bosanskih piramida oduvijek me je privlačila. Volim posjećivati različita mjesta u svijetu. Kailash. Tamo sam bio četiri puta. Naši ljudi idu svake godine. Također, volim i Sedonu u SAD-u, prekrasno mjesto. Machu Picchu, divno mjesto. Naredne godine provest ću mjesec dana u Peruu. Tamo otvaramo i fondaciju. Ta su mjesta nevjerojatna. Odišu majčinskom ljubavlju. Tako je i s bosanskim piramidama. Volim dovoditi ljude ovamo, jer želim da osjete tu energiju. Uvijek su preplavljeni oduševljenjem i emocijama. To je ono što me dovodi ovamo.

Priča o bosanskim piramidama kao da nije popularna u našoj zemlji. Zašto su one važne? Kako nam mogu pomoći?
  • Moj kratki odgovor bio bi: Zamislite da idete u posjetu majci. Ali dat ću vam i dugi odgovor (smijeh). To je psihologija. Kada živite na nekom mjestu, uzimate ga zdravo za gotovo. Naprimjer, ja živim u New Delhiju. Naravno, ne idem u obilaske. Na sve sam se već navikao. Ako nekoga ko živi u New Yorku pitate za neka mjesta u tom gradu, možda vam neće moći odgovoriti, jer ne zna. Tako, ako pitate ljude u Bosni i Hercegovini za piramide, možda i nisu čuli za njih. To je prirodno. Kada živite na nekom mjestu, možda ga ne doživljavate u potpunosti. Ali za nas, mi prijeđemo toliki put i damo jako mnogo novca samo da bismo ovo vidjeli i u ovome uživali. Za nas je to nešto stvarno i veoma važno. Ako idete nekuda, potrudite se i istražite mjesto do kraja. Lokalni ljudi možda to mjesto čak i ne doživljavaju.

Više o ovom izuzetnom čovjeku i njegovom ličnom putu možete naći ovdje.

Komentari
Podijeli

Comments are closed.