Mahmutović: Tradicija fijakera duga čak 120 godina

0

Porodica Mahmutović iz Butmira jedna je od porodica koje već duže od jednog stoljeća čuvaju i prenose tradiciju starih fijakera, koji su nekada imali status taksija, tačnije bili glavno prevozno sredstvo.

Mnogi će kazati da onaj ko se ne provoza starim fijakerom u Velikoj aleji, u sarajevskom naselju Ilidža, nije ni vidio Sarajevo. Ovom rečenicom vode se i dan danas brojni turisti i posjetioci, koji tokom boravka u Sarajevu ne izostavljaju vožnju starim fijakerom i uživaju i prirodnim ljepotama Ilidže, uz Vrelo Bosne, podno Igmana.

Emin Mahmutović (65) je treća generacija u porodici koja je naslijedila ovu tradiciju, a on svakodnevno posjetiocima pruža uslugu vožnje starim fijakerom, duž prelijepe Velike aleje.

Mahmutović ističe govori kako je njegov dedo prije 120 godina imao fijaker i konje.

“U to vrijeme nije bilo automobila i drugog prevoza. Ko je imao fijaker, kao da sada ima Rolls-Roys. Fijaker u to doba nije imao svako, u Sarajevu ih je bilo tek 10-ak. Pošto je moj dedo bio kovač, imao je kovačku radnju, on je pravio fijakere i prodavao ih. Tako da se to širilo”, kazao je Mahmutović, govoreći kako je u njegovom poslu vrlo značajna ljubav prema konjima i životinjama.

Dodaje kako je sve započeo dedo prije 120 godina, potom je naslijedio njegov otac, pa onda i Emin. No, kako ističe, njegova porodica će nastaviti da to prenosi na sljedeće generacije.

Imam svoje nasljednike, imam sina koji dođe pa me zamijeni. Imam unuka od osam godina. Uvijek sam želio da se to prenosi s koljena na koljeno”, kaže Mahmutović, koji ljubav prema knjima prenosi i na unuka, i dodaje:

“Konji su mirni, pa mu ponekad malo dam, vozio me jedanput do Vrela Bosne. On će biti peto koljeno koje čuva ovu treadiciju. Pa to još niko nije doživio”, ponosno ističe Mahmutović.

Fijaker je u svoje vrijeme bio od velikog značaja, podvlači Mahmutović, te govori kao je to bilo glavno prevozno sredstvo. Kada je on počeo pružati ovu uslugu bilo je svega pet fijakerista, a danas ih je 34.

“Prije su begovi i hadžije imali svoje kule i ljetnikovce, pa bi se oni onda ljeti s porodicama selili. Drugog prevoza tada nije bilo, znači fijaker je bio glavni prevoz na relaciji Ilidža-Baščaršija. Osim toga, Sarajlije su velike meraklije, a fijakerom u čaršiju i nazad tad je bio merak”, priča Mahmutović.

Dodaje kako su se i tada i danas u fijakerima organizovale i svadbe, no ističe kako današnja omladina manje zna šta je to ćejf. Osim toga, smatra kako je danas manje i para.

Interesovanje za fijakerima pokazuju kako domaći tako i turisti i cijelog svijeta. najviše ih je kako je istakao, iz Turske, Kuvajta i drugih zemalja. Dolaze često i iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, te drugih zemalja bivše Jugoslavije.

Na kraju naglašava kako je značajno očuvati treadiciju.

“Ono što mi je bitno sjetit će se svog dede, svog babe, poručiti im Fatihu. Pa i mene, kada umrem, će se sjetiti moji sinovi i unuci. Reći će nekad ‘moj babo je bio fijakerista'”, kazao je Mahmutović.

Eminov sin Dženan Mahmutović je četvrto koljeno u porodici koje također pridaje veliki značaj očuvanju ove tradicije.

“To je posao koji se mora voljeti. Ovo nije posao tog profitabilnog karaktera od kojeg se može živjeti, ali nije ni hobi. To je velika obaveza. Jedan mi je prijatelj golubar rekao da ko se ‘navuče’ na konjsku dlaku i perku od goluba, od toga se ne može izliječiti, to se voli dok si živ”, priča sin Dženan, te dodaje:

“Nadam se da će tradicija biti nastavljena. Ja još nemam djece, ali moja sestra ima dva sina i oni vole životinje i konje. Nadam se da će tradicija ostati na Ilidiži. Mislim da se Ilidža prepoznaje po fijakerima i to treba čuvati”, poručio je Mahmutović.

(SARAJEVOGRAD.BA)

Komentari
Podijeli

Comments are closed.