Kako se trebate ponašati ukoliko uočite da vam dijete muca?

0

Mucanje je nenamjeran poremećaj govora kojeg karakterizira ponavljanje riječi ili slogova, te ponekad nemogućnost izgovaranja cijelih riječi.

Vrlo je uobičajeno da se zabrinuti roditelji djece u dobi od dvije do pet godina javljaju logopedu jer su primijetili da njihovo dijete ponavlja glas, slog, riječ ili cijelu rečenicu. Učestalost i trajanje takvog govornog ponašanja roditelji i okolina jasno percipiraju kao netipične za dotadašnji djetetov razvoj.

Mucanje koje se pojavljuje u toj dobi nazivamo razvojnim mucanjem i prisutno je kod oko 80 % djece urednog razvoja. U vrlo velikom broju taj tip mucanja povlači sam od sebe te je danas u svijetu mucanje prisutno kod otprilike 1 % odraslih osoba.

Zašto se ovaj tip mucanja javlja u ranoj dobi?

Period između druge i pete godine života vrlo je osjetljivo razdoblje govorno-jezičnog razvoja. U dobi od dvije godine djeca počinju spajati dvije ili više riječi u rečenicu. Izgovor je nepravilan, tempo govora je sporiji, a svaki slog jednako naglašen. Između druge i treće godine rečenice postaju duže, javljaju se višesložne riječi, riječi koje djeca često sama i ne razumiju te počinju brže govoriti. U toj dobi ekspresivni rječnik (broj riječi kojima se dijete koristi) još nije velik, izražavanje misli nije usavršeno, a pokreti govornih organa daleko su neprecizni. Ipak, postoji posebna želja za komunikacijom, dijete mnogo toga razumije i želi reći, a još više saznati i postavljati pitanja.

Navedeno govorno ponašanje prirodno je na određenom razvojnom stepenu. Tokom daljnjeg razvoja mišljenja i govora dijete se zauvijek oslobađa zapinjanja u govoru. Međutim kod neke će se djece razviti početno mucanje. Zašto se to kod neke djece i kako događa još uvijek nije poznato. Postoje razlozi za vjerovanje kako su mnogi oblici mucanja genetski određeni tj. neka djeca imaju predispozicije ili određenu urođenu sklonost prema mucanju. Ono što znamo jeste da se mucanje češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica te da se nikada ne pojavljuje “samo od sebe” ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled.

Vrlo je bitno razlikovati razvojna dječja zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja i reagovati na vrijeme.

Razvojno mucanje obično se pojavljuje u konstrukcijski složenim riječima i rečenicama. Uglavnom se radi o ponavljanju cijele riječi ili preoblikovanju rečenica tokom govora. Neka djeca jako rijetko zapinju u govoru, možda gdjekad pokazuju određenu nesigurnost ili zašute. Zapinjanja su češća kada je dijete umorno, uzbuđeno, razigrano.

Simptomi uzbune kada je potrebno obratiti se logopedu:
  1. Dijete je počelo ponavljati sve kraće elemente. (Prvo je govorilo “Vidi, vidi, vidi…”, zatim “Vi-vi-vi-vi-vidi…”, sada “V-v-v-vidi…” i konačno “Vvvvvidi…”)
  2. Povećao se broj ponavljanja. (Prvo je govorilo “Ma-mama…”, sada “Ma-ma-ma-ma-mama…”)
  3. Dijete “se bori” s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa).
  4. Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi (“Bah, bah, mbah, baka…”).
  5. Tokom govora uočljivi su znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu. To znači da je počelo mucati.

Ako se četiri godine od pojave prvih netečnosti mucanje s kraćih riječi počinje pojavljivati na sadržajnim riječima kao što su imenice, glagoli, pridjevi, te je učestalost mucanja velika, možemo govoriti o pojavi početnog mucanja. Dolazi do dodatnih ponašanja poput napetih zastoja, zamjena riječi, kao i do pojave napetih grimasa ili tikova (žmirkanje očima, kimanje glavom, drhtanje usana) – ovo je dio kojima osoba nastoji dobiti na vremenu i takvim pomoćnim strategijama uskladiti jezični plan sa svojom govornom izvedbom.

Kako bi se roditelj trebao ponašati prilikom pojave prvih simptoma netečnosti?
  • osigurajte djetetu ugodnu i opuštenu kućnu atmosferu koja će mu pružiti mogućnost za opušteni govor i razgovor
  • budite strpljivi s djetetom, suzdržite se od kritikovanja djetetova govora ili negativnog reagovanja na teškoće u govoru
  • osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne dopunjavajte djetetove misli ili rečenice
  • ne ignorišite i ne prekidajte dijete u govoru, pozorno slušajte šta dijete govori i o čemu priča
  • govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i ono govoriti sporije i opuštenije
  • ne ispravljajte djetetov govor, ne prisiljavajte ga na pravilan izgovor, nemojte mu govoriti da uspori ili da razmisli što će reći prije nego što počne govoriti
  • ne tražite od djeteta da priča pred većom skupinom ljudi ili na telefon
  • roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanoga govora, tražiti da tu riječ ponavlja dok ju pravilno ne izgovori ili o mucanju razgovarati pred djetetom
Komentari
Podijeli

Comments are closed.