Dr. Grahovac: Sindrom sagorijevanja na poslu

0

Pripremila: Dragana Grahovac, doktor medicine

Termin ”burnout syndrome” prvi put je upotrijebio psihoanalitičar Herbert Freudeberger iz Njujorka 1970. godine da bi opisao stanje fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano ličnim profesionalnim životom. Sindrom predstavlja proces fizičke i mentalne iscrpljenosti kod osoba zaposlenih u određenim oblastima: prosvjetni radnici, zdravstveni radnici, radnici zaposleni u socijalnim službama i zaposleni u javnim servisima za hitna stanja.

Sindrom sagorijevanja na poslu predstavlja poseban problem u tkz. ”uslužnim zanimanjima” gdje suštinu posla čini odnos davalac-primalac usluga.

Sindrom sagorijevanja na poslu je dugotrajni odgovor  organizma na hronične emocionalne i međuljudske stresore koji su povezani sa radnim mjestom. Nastaje kao posljedica neusaglašenosti odnosa zaposlenih ljudi sa jedne i radne sredine sa druge strane.

Karakterišu ga psihička ili emocionalna iscrpljenost, zamor i depresija, pri čemu je veći naglasak na psihičkim nego na tjelesnim simptomima.  Oboljeli osjećaju umor, malaksalost, imaju duže vremena neodređene fizičke bolove (glavobolja, bol u leđima, nesanica, stomačne tegobe i sl.). Oboljeli su razdražljivi, stalno napeti, impulsivni, posežu za alkoholom ili drogama, a mogu ispoljavati tugu, pesimizam, zatvorenost, emocionalnu krutost, preosjetljivost, bespomoćnost, osjećaj beznadežnosti.

Većina autora smatra da uzroci sindroma mogu poticati od karakteristika profesionalnih aktivnosti i od individualnih osobina pojedinaca.

Češći je kod mlađih osoba,podjednako su ugrožena oba pola, ali statistike pokazuju da su češće pogođeni samci (neudati/neoženjeni). Sklonije su mu manje hrabre osobe, smanjenog samopoštovanja  kao i oni koji idu “linijom manjeg otpora” i izbjegavaju da se suoče sa problemima.

Razlozi za razvoj sindroma sagorijevanja često ne zavise od osobe nego od uslova na random mjestu. Neke lične osobine mogu uticati na razvoj sindroma: visok stepen emocionalne labilnosti, visok stepen samokontrole (npr. zadržavanje negativnih emocija), predispozicija za visok stepen anksioznih i depresivnih reakcija, rigidna struktura ličnosti. Profesionalni stres ne predstavlja problem za mentalno ”jake” osobe, ali problemi sa neriješenim situacijama u odnosima sa saradnicima, nejasna socijalna pozicija i podrška, nedostatak emocionalne podrške kolega i rukovodioca mogu biti uzrok za nastanak sindroma sagorijevanja na poslu i kod ovih osoba.

Empirijska istraživanja pokazala su da situacioni faktori imaju jači uticaj na stanje mentalne iscrpljenosti u odnosu na lične karakteristike pojedinca. Osobe koje su preopterećene poslom i izložene čestim interpersonalnim konfliktima kroz duži vremenski period u većem broju imaju simptome emocionalne iscrpljenosti.

Kako se liječi? Osnovni metod je samopomoć (razvijanje samokontrole i odgovornosti, određivanje prioriteta, postavljanje jasnih i ostvarivih ciljeva, uzimanje češćih I kraćih godišnjih odmora itd…

A ako ništa od navedenog ne pomogne, treba se podvrgnuti psihoterapijskom tretmanu!

 

Komentari
Podijeli

Comments are closed.