Dr.Emira Hajdar: Crtež kao oblik komunikacije i kreativnog ispoljavanja djeteta

0

Crtež je pored igre jedna od osnovnih formi dječijeg izražavanja i jedna od najznačajnijih dječijih potreba.

Pripremila: Emira Hajdar, doktor psiholoških nauka, magistar likovnih nauka i art terapeut

„ Dječiji crtež ( childdrawing, dessin d enfant, Kinderzeichung, risunok detski ) odražava duševni razvoj djeteta, opću umnu razvijenost, razvijenost fine motorike, sposobnost opažanja i, najzad, dječiji temperament, osjećanje i doživljavanje sredine“ ( Pedagoška enciklopedija, 1989, str.80 ).

Ovo su razlozi upotrebe crteža kao dijagnostičkog sredstva, npr. test inteligencije „ Crtež čovjeka“ F. Gudinaf ( Goodenough ), test Minkovske „ Moja porodica“ itd.

Proučavanjem dječijeg crteža bavili su se i brojni drugi stručnjaci u svijetu među kojima se ističu Henri Like u Francuskoj, Mis Šin u Americi, Džejms Sali u Engleskoj, Sigfrid Leminštajn i Keršenštajner u Njemačkoj, Smirnov i Kornilov u Rusiji i drugi.

Analizi dječijeg crteža treba prići sa različitih aspekata i to sa aspekta: sadržaja, oblika, boje, pokreta, proporcije, prostora, kao dijagnostičkom, terapeutskom i komunikacijskom sredstvu.

Dok proces stvaralaštva odraslog prolazi kroz dosta određene etape, od zamisli, traganja za putevima njenog ostvarenja, izbora među njima, sve do konačne realizacije i ocjene onoga što je urađeno, dijete, naročito ako je mlađe, isprva biva obuzeto samim procesom rukovanja nekim materijalom, a zamisao, kao i odluka o tome šta rad predstavlja, može da bude donesena na kraju, ili da sasvim izostane. „ Kada zapitamo dijete koje je šaralo na listu papira, šta je nacrtalo, može se desiti da nam u dva dana pruži dva sasvim različita odgovora, što znači da je ono što je naškrabalo imalo funkciju „ Roršahove mrlje“. Istovremeno, dijete najčešće nema kritičan odnos prema onome što je uradilo, što se može objasniti nedostatkom kriterijuma, ali i namjere da dođe do nekog rezultata. Njega je zanimao sam proces plesanja, pjevanje, slikanja prstima, dramskog predstavljanja i sl. što sve, nemajući cilja van sebe, kvalifikuje ove aktivnosti kao igru. Po tome se one najviše i razlikuju od produkcije odraslog umjetnika ili naučnika – pronalazača, koji su, i kada su uživali u procesu stvaranja, ipak bili okrenuti njegovim rezultatima, koji će se vrlo brižljivo procjenjivati“

Likovni rad kao izraz dječije iskrenosti

Likovni rad djeteta ne kopira prirodni izgled, niti je to prenošenje pejzaža, stvari, figura i drugih motiva iz dječijeg okruženja na papir, zemlju, zid, namještaj i sl. bojama, olovkom, kredom, prstima, glinom i drugim materijalima. Takav rad je izraz dječije iskrenosti zasnovan na unutrašnjim potrebama djeteta. Djeca nemaju cilja van samog procesa, za razliku od odraslih, koji stvaraju za druge, očekujući da im se dopadne, prilagođavaju im motive i kvalitete, kako bi produkt stvaralaštva imao za njih određeno značenje.

Emira Hajdar, doktor psiholoških nauka, magistar likovnih nauka, art terapeut

Emira Hajdar, doktor psiholoških nauka, magistar likovnih nauka, art terapeut

Dječiji crtež nam najbolje govori o djetetovom psihofizičkom razvoju i stanju i o načinima njegovog percipiranja, komuniciranja i reagovanja na okruženje u kome živi i projekcija je dječijih  svjesnih i podsvjesnih dinamizama, stanja, vizija njegovog okruženja koje percipira, doživljava i predstavlja likovni produkt kao novu vizuelnu realnost, vidove komuniciranja, interakcije i odnosa uspostavljenih sa njegovim okruženjem.

Putem likovnog izražavanja, kao i drugih oblika kreativnosti djeca upoznaju sebe, svoje mogućnosti, stječu pozitivnu sliku o sebi, a oslobađaju se inferiorne uloge koju imaju u odnosu na odrasle, jer nemaju iskustva ni moći da učestvuju u proizvodnji i svijetu odraslih.

Iskusan odgajatelj, preko produkata dječijeg likovnog izražavanja, može da sazna o djeci i takve podatke, koje ona nisu u stanju da mu saopće, da otkrije njihove unutrašnje konflikte i probleme, kojih često ni sami nisu svjesni a ni njihovi roditelji. Psiholozi, na primjer, preko crteža dolaze do pokazatelja dječije inteligencije, kliničari prema bojama i dimenzijama naslikanih likova tumače njihov odnos prema članovima obitelji, a art terapeuti objedinjavaju mnoge pojedinačne pristupe i mogu pronaći i popravljati poremećaje u ponašanju i sl.

Uživanje u samom kreativnim činu

Jedan od najvažnijih pokazatelja autentičnosti procesa izražavanja je uživanje u samom kreativnom činu, jer je njegova osnovna osobina da je samonagrađujuća. Treba posmatrati dijete od onog trenutka kada je u stanju da drži olovku ili komad šarene krede i njime ostavlja tragove svuda oko sebe. Ovdje je najznačajniji sam proces i, ukoliko nije ometen, pouzdanje koje dijete stiče u sebe i svoju okolinu, kao i odnos prema istraživanju kao činu koji je prihvaćen, cijenjen i podstican. Kreativna aktivnost je i najbolja vježba samostalnosti i nezavisnosti od drugih, koje treba razvijati da bi dijete težilo da se oslanja na svoje snage, izražavalo sopstvene ideje i to na način koji mu najbolje odgovara.

Prava dječija kreativnost se ogleda u spontanosti, slobodnom izražavanju i stalnim improvizacijama. Iz tih razloga je oslobađanje od stereotipnog ponašanja i podražavanja drugih značajno ne samo za razvoj takvog vlastitog kreativnog izraza, već i za opći, posebno emocionalni razvoj djeteta. Međutim, može i da bude jako opasno i štetno za rast i razvoj  ukoliko se djetetu nameću stereotipni šabloni nestručnih i u pravoj mjeri needukovanih odraslih.

Ako je dijete spriječeno da otkriva ljepotu, da likovno komunicira i manipulira materijalima  iz svoje okoline, ono će postati nezadovoljno i to će ga pratiti cijeli život. Svi dječiji likovni produkti ne sadrže likovno – estetičku i originalnu vrijednost, ali ipak veći dio njih ima izvoran, neometen dječiji likovni izraz, kreativno – stvaralačko obilježje, a prije svega komunikacijsku notu.

Dječija likovna djela su iskrena i spontana, nema laži, izmišljanja, dijete iskazuje svoj stav prema okolini, situaciji u kojoj se nalazi, osobama, događajima, objektima sa kojima komunicira.

Dječiji crtež

Dječiji crtež

Afektivne doživljaje i želje kroz crtež dijete izražava individualnim simbolima koji su uvijek u neposrednoj vezi sa životom, što znači da dijete u crtež unosi svoje želje, težnje, maštanja, razna osjećanja kao što su ljubav, prijateljstvo, mržnja, zavist, razdražljivost, potištenost. U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija. Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crtež boji svijetlim bojama, a ono prema čemu osjeća antipatiju, obično crta maleno i tamnim bojama.

Većina terapeuta koji rade s djecom smatraju crtež efektivnim terapeutskim pristupom jer pomaže djeci u izražavanju na razne načine koje govor ne omogućuje. Napravljeni su instrumenti na osnovu kojih se može naučno prići dječijem crtežu, ali je najvažnije cijeniti dječiji vizuelno – likovni način komunikacije u svom njegovom bogatstvu, jedinstvenosti, složenosti i spontanosti. Crtežom djeca šalju poruke roditeljima, nastavnicima i okolini pa je jako važno razumjeti ono što ona crtaju. Nabolje im možemo pomoći ako ih razumijemo. Crtež je siguran put i način komunikacije sa djetetom, pa ga treba upražnjavati kad god se za to ukaže prilika.

Djeca, kako uče redosljed brojeva, abecedu, zajedničke riječi, još prije počinju i crtati kako bi izrazili svoje jako kompleksne misli, a takav crtež je izraz djetetovog života i komunikacije sa vanjskim svijetom.

Pored toga, dječiji crtež u predškolskoj dobi i kasnije je i oblik kreativnog ispoljavanja djeteta. Odrasli trebaju shvatiti i razumjeti dječiji crtež i poruke koje im djeca njime šalju. Da bi uspjeli u tome, trebaju biti educirani za komunikaciju putem likovnih simbola.

Dječiji govor kroz crtež je iskreniji od govora riječima!

(Zdravi portal)

Komentari
Podijeli

Comments are closed.