Đana Lončarica: Šta je socijalna fobija?

0

Osjećate li da vam je nekad lakše ostati kući, nego vrijeme provesti u društvu drugih osoba? A kada ste primorani “družiti se”, osjećate skoro pa paniku?

Pripremila: Đana Lončarica, psihologinja i psihoterapeutkinja

Socijalna fobija ili socijalni anksiozni poremećaj je ustrajni, iracionalni strah, povezan s prisutnošću drugih ljudi, što može prerasti u iznimno teško i onesposobljavajuće stanje.

Fobična osoba obično nastoji izbjeći neku određenu situaciju u kojoj bi mogla postati predmetom procjenjivanja i vrednovanja te pokazati znakove anksioznosti ili se početi nepristojno ponašati.

Đana Lončarica,  dipl.psihologinja, gestalt psihoterapeutkinja, porodična sistemska psihoterapeutkinja, dječja i adolescentna psihoterapeutkinja

Đana Lončarica,
dipl.psihologinja, gestalt psihoterapeutkinja, porodična sistemska psihoterapeutkinja, dječja i adolescentna psihoterapeutkinja

Socijalne fobije prilično su česte, a javljaju se jednako često i kod muškaraca i kod žena, posebno u kombinaciji s generaliziranim anksioznim poremećajima, specifičnim fobijama, paničnim poremećajem… Obično se pojavljuje tokom adolescencije, kada socijalna svijest i interakcija postaju vrlo bitan dio nečijeg života.

Osoba koja pati od socijalne fobije, povlači se od ljudi i društvenih situacija, što dodatno utječe na njeno raspoloženje i mijenja sliku o sebi. Poznato je da je jedna od osnovnih ljudskih potreba, potreba za pripadnošću i poštovanjem, koje ljudi ostvaruju upravo kontaktom s drugima i druženjem. Osobe koje imaju socijalnu fobiju bivaju uskraćene, postajući na taj način još nesigurnije i depresivnije.

Osobu koja ima socijalnu fobiju treba podržati i potaknuti da se postepeno izlaže druženju s ljudima i socijalnim situacijama, kako bi se suočila sa strahom, koji je u većini slučajeva neosnovan i iracionalan. Nakon rada na simptomima, psihoterapijski rad se usmjerava na traženje uzroka i razumijevanje konteksta u kojem osoba živi. Kontekst određuje značenje i psihoterapeutu pomaže da razumije sve ono što klijent donosi.

Za rad s osobama sa socijalnom fobijom potrebno je strpljenje i vrijeme koje će osobi omogućiti da stekne povjerenje u psihoterapeuta, da izađe iz svoje zone komfora i suoči se sa strahovima koji je sputavaju. Adolescenti se ohrabruju i uče razvoju socijalnih vještina, što im pomaže da se u društvu drugih osjećaju ugodnije, da ostvare bolju komunikaciju i interakciju i na taj način smanje anksioznost.

Osoba sa socijalnom fobijom tokom vremena razradi takav modus življenja u kojem drugi ljudi ‘pothranjuju’ njezinu nesposobnost i tako na određeni način potkrepljuju njezinu fobiju. Ako se anksioznost klijenta smanji, on je u stanju približiti se onome čega se do tada grozio, što je veoma važno primijetiti i podržati, kako od psihoterapeuta, tako i od porodice i prijatelja koji mogu predstavljati značajnu vanjsku podršku.

Bez obzira na psihoterapijski pravac koji se primjenjuje u liječenju socijalne fobije, svi oni podržavaju suočavanje s onim čega se bojimo, jer kako kaže stara drevna kineska poslovica: “Idi ravno u srce opasnosti, jer tamo ćeš pronaći sigurnost “.

Rad, savjete i iskustva možete pratiti na linku

Komentari
Podijeli

Comments are closed.