Amina Hasečić: Mladi su davno prevazišli etničke barijere, mnogi političari nam mogu pozavidjeti

0

Amina Hasečić, studentica je Pravnog fakulteta u Sarajevu i članica grupe mladih aktivista „Youth Vision Group“, koji tokom 2019. godine u okviru projekta „Budi inspiracija“ rade na izradi dokumenta „Vizija mladih za budućnost BiH“.

Svjesna činjenice da se svake godine broj mladih koji odlaze iz ove države, povećava, Hasečić se nada da će finalnim dokumentom napraviti pomak i da će situacija krenuti ka boljem. Za interview.ba ova mlada aktivistkinja govorila je o njenom odrastanju u Bosni i Hercegovini, posljedicama rata, strahovima mladih, kao i na koji način će Youth Vision Group pomoći mladima u ovoj zemlji.

Neka prošlost to i ostane: „Treba da se spominje i opominje, da se ne bi ponovilo, da se mlađe generacije upoznaju o svemu, ali ne treba da se forsira i da se utječe na mišljenje mladih i da se kroz te priče gradi njihovo mišljenje, jer se može izgraditi pogrešno. Smatram da mi mladi imamo mnogo značajnijih tema kojima se trebamo baviti.

INTERVIEW.BA: Opišite nam Vaše odrastanje u Bosni i Hercegovini?

HASEČIĆ: Kada je riječ o mom odrastanju na prostoru Bosne i Hercegovine, mogu reći da mi zaista nikad ništa nije nedostajalo, da živim solidan život jednog građanina ove države. Živim u maloj porodičnoj općini Ilijaš u kojoj sam završila O.Š. „Hašim Spahić“, poslije čega sam upisala gimnaziju u Srednjoškolskom centaru „Nedžad Ibrišimović“. Tokom svog srednjoškolskog obrazovanja uključila sam se u razne nevadine organizacije, radila na mnogim projektima u NVO sektoru, te gradila svoje obrazovanje, osim formalnog i u neformalnom obrazovanju. Odskočna daska u mom uspjehu neformalnog obrazovanja bila je organizacija Munja Inkubator društvenih Inovacija u Sarajevu u kojoj sam počela svoje prve porake neformalnog obazovanja i svoje prve projekte. Ključni projekti u mom uspjehu koje bih izdvojila su projekti Koalicije „Pod Lupom“ i projekat Vijeća mladih Američke Ambasade u Bosni i Hercegovini. Osim toga, dugogodišnji sam volonter Crvenog križa Ilijaš i Kluba Mladih Crvenog križa Federacije Bosne i Hercegovine. Također sam bila uključena i u Asocijacije srednjoškolaca Bosne i Hercegovine, te Savjetodavni odbor mladih pri kabinetu načelnika općine Ilijaš. NVO sektor mi je, osim roditelja i formalnog obrazovanja, omogućio da u društvu u kakvom živimo, pruži život kakav mlada osoba treba da ima. Trenutno sam studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sararajevu, te svoje školovanje planiram nastaviti u Geveni, Švicarska, na Europskom kampusu i baviti se međunarodnim humanitarnim pravom.

INTERVIEW.BA: Sada ste odrasla osoba, studentica Pravnog fakulteta u Sarajevu, osjećate li posljedice rata?

HASEČIĆ: Bosna i Hercegovina je uvijek bila multietnička država i uvijek će biti, sviđalo se to pojedincima ili ne. Mislim da kao osoba koja je rođena poslije rata, ne mogu da dam konkretno mišljenje na ovo pitanje, ali već sam u jednom intervjuu spomenula da nam mnogi političari mogu pozavidjeti jer smo davno prevazišli etničke barijere i želimo stvarati jedinstvenu i zajedničku državu. Želimo živjeti u miru, u zemlji razvijene ekonomije, visoke demokratije, boljeg obrazovanja i sigurnosti svih građana. Ko je odakle, koje je etničke pripadnosti, nove generacije više ne gledaju. Saradnja mladih kroz mnoge projekte je na zavidnom nivou, što dokazuje činjenicu da ne marimo za dešavanja u prošlosti, ali stojim iza toga da svaki počinitelj treba biti kažnjen, nebitno odakle dolazi. Zbog ostanka u državi, borimo se za bolji položaj, za naše ideale i egzistenciju.

INTERVIEW.BA: Kakve ste slike kreirali o tome ko je kriv i ko je čiji, te da li su stavovi Vaših roditelja doprinijeli tome?

HASEČIĆ: Obzirom da mi je otac služio u Specijalnoj policijskoj jedinici tokom rata, i branio ovu državu, obavljao dužnost kao i svaki građanin ove države, nikada nije nametao svoj stav i mišljenje o tome ko je kriv i zbog čega se nešto desilo. Kao mlada i zrela osoba stvaram svoj stav i mišljenja. Kada se osvrnem na historiju BiH, postoje nesalomljive činjenice kojima možemo kriviti nekoga, ali svi teže ka svojim idealima koje pokušavaju ostvariti. Roditelji mi ni tokom školovanja, upisa srednje škole ili čak fakulteta nisu nametali mišljenja, jednostavno mi dopuštaju da sama biram ono što želim biti i čime se želim baviti, te kakvu sliku o svim dešavanjima gradim. Mislim da je dobro rečeno: „Svako ima svoju istinu i to je baš dobro, samo ne znam zašto se zove istinom, jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade, a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi.“

INTERVIEW.BA: Kada izađete s Vašim drugovima na kafu da li razgovarate o ratu?

HASEČIĆ: Već sam spomenula da su ta dešavanja u prošlosti, a ono što je u prošlosti treba da ostane tu. Treba da se spominje i opominje, da se ne bi ponovilo, da se mlađe generacije upoznaju o svemu, ali ne treba da se forsira i da se utječe na mišljenje mladih i da se kroz te priče gradi njihovo mišljenje, jer se može izgraditi pogrešno. Mladi trebaju da se informišu o tome, jer ako ne budu znali šta se dešavalo na ovim prostorima, mogućnost da se njihovo neznanje iskoristi u ponavljanju istog je moguća. Trebamo pisati o dešavanjima, jer što nije zapisano, kao da se nije ni desilo. Smatram da mi mladi imamo mnogo značajnijih tema kojima se trebamo baviti, ali ne isključujem činjenicu da se treba razgovarati i ovom problemu. Ako se pitate zašto sam rat nazvala problemom, razlog toga je da ako mladi ne nauče da grade svoje mišljenje, da se formiraju kao ličnost bez predrasuda i mišljenja koja su im nametnuta od njihovih autoriteta, onda može doći do problema da se prošlost ponovi, jer mladi koji nemaju svoj stav i koju su lakovijerni lako padaju pod utjecaj drugih osoba. Ali sada postavljam ključno pitanje: da li o tome razgovaraju ljudi koji su na vlasti i da li rade nešto povodom toga da se situacija smiri i da se stvori kvalitetniji život svih etničkih grupa u našoj državi? Mislim da nam je odgovor jasan, jer kada su u pitanju ljudi na vlasti, oni gledaju svoje interese koje mogu postići kroz sva dešavanja u prošlosti. Ovo pitanje ću samo završtiti citatom našeg bh. pisca, Meše Selimovića koji kaže: „Vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja“, mislim da je pouka jasna. Ne smijemo dopustiti vremenu da učini svoje.

INTERVIEW.BA: Koliko ste uključeni u politička dešavanja u Bosni i Hercegovini?

HASEČIĆ: U prethodnom pitanju sam spomenula projekat Koalicije „Pod Lupom“ – Prvi put biram, kroz koji smo, kao vršnjački edukatori, obučili 30.000 mladih osoba koje prvi put stiču pravo glasa u čitavoj BiH. U toku tog projekta, i kao studentica Prava, uključila sam se u dešavanja na političkoj sceni, ali ne kao aktivan član političke partije. Svaka polička partija se zalaže za svoje stavove da bi sebi omogućila bolji položaj na političkoj sceni, ali ti stavovi traju samo tokom izbornih kampanja. Kao i svaka osoba, ispunjavam svoju građansku dužnost i izlazim na izbore, jer sasvim je normalno i legitimno da prema određenoj političkoj partiji imamo simpatije. Osim toga, i dalje nisam pristalica partija i njihovih stavova, jer kao što sam rekla, bore se za svoj bolji položaj i svoju egzistenciju. „ Ali neko mora povesti narod, osloboditi ga straha, pripremiti ga na žrtve, da bi ga doveo do pobjede… U tom slučaju, vođe bi stekle ugled i zasluge. I šta bi se desilo? Počeli bi da žive od tih zasluga, svakog dana bi postajale sve veće, njihov ugled bi se pretvorio u moć. Tako bismo, umjesto stare vlasti, dobili novu, možda i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Sve se ponavlja, od oduševljenja do nasilja, od plemenitosti do tiranije…“

INTERVIEW.BA: Gdje sebe vidite za pet godina?

HASEČIĆ: S obzirom na to da sam spomenula da svoje obrazovanje želim nastaviti u Geveni, na Europskom kampusu i graditi sebe u oblasti Međunarodnog humanitarnog prava, sebe vidim i dalje kao građanku Bosne i Hercegovine, koja će se poslije završetka studija vratiti u svoju državu, nastaviti raditi tu i boriti se za bolji položaj mladih i svih građana. U oblasti Međunarodnog humanitarnog prava, koje je nastalo iz historijske struje: tzv. Haškog prava koje se ranije nazivalo ratno pravo i tzv. Ženevskog prava koje se je nazivalo i humanitarno pravo, obje struje su grane jus in bello, međunarodnog prava koji se odnosi na prihvatljiva postupanja tijekom rata i oružanog sukoba, želim svoju karijeru nastaviti u kreiranju i određenju ponašanje i odgovornosti zaraćenih država, neutralnih država i pojedinaca uključenih u ratovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na zaštićene osobe, pri čemu se u pravilu mislim na civile.

INTERVIEW.BA: Koji su strahovi mlade osobe u BiH, konkretno u Vašem slučaju?

HASEČIĆ: Konkretni strahovi su da neću sebe pronaći ovdje, da sistem u kojem živimo, nećemo moći promijeniti, te da sebi, možda neću uspjeti stvoriti normalan život i omogućiti egzistenciju za sebe i svoju porodicu. Ali zahvaljujući ljudima koji prepoznaju potencijal mladih osoba koje se trude, rade i žele nešto ostvariti, smatram da je to još samo jedna stepenica u životu koju trebam prevazići. Ipak se svi strahovi prevazilaze trudom i radom, željom da postignemo ono za čim žudimo, jer da nema straha, ne bi bilo prepreka, te ne bi sebe mogli graditi kao osobu i kroz sve situacije koroz koje prolazimo, sazrijevati.

INTERVIEW.BA: Kao članica Youth Vision grupe koja radi na kreiranju dokumenta “Vizija mladih za budućnost BiH”, kako možete pomoći mladima u ovoj zemlji i koji je Vaš glavni cilj?

HASEČIĆ: Kroz dokument „Vizija mladih za budućnost BiH“, Youth Vision grupa se bazirala na svakodnevnicu kojom je okružen jedan mladi čovjek u Bosni i Hercegovini. Glavni cilj ovog dokumenta je da kreiramo mjere i strategije za rješavanje problema s kojima se susrećemo i da skrenemo pažnju vlastima na te probleme. Želimo skrenuti pažnju na ekonomske i nedostatke u obrazovnom sistemu i sigurnosti. Jer ako pojedinac ne osjeća sigurnost u svojoj državi, on odlazi da svoju sigurnost pronađe u drugoj. Svjesni smo činjenice da mladi odlaze, svake godine se taj broj povećava, a glavni razlog su navedeni problemi. Stanje se mora i treba poboljšati, građani trebaju sigurnost, ali steći će je samo u poboljšanju stanja u državi. Zahvaljujući ovom dokumentu, nadamo se da će vlasti prihvatiti činjenice i spoznati greške koje čine, te prihvatiti činjenicu da se situacija u ovoj državi mora promijeniti. Nadamo se da ćemo finalnim dokumentom napraviti pomak i da će situacija krenuti ka boljem putu.

(interview.ba)

Komentari
Podijeli

Comments are closed.