Aida Kapetanović- Džaferović: Kako izaći na kraj sa nestašnom djecom?

0

Dijete koje ispoljava oblike ponašanja koje karakterišemo kao nestašno je često tipičan oblik ponašanja koji se podrazumijeva u određenoj životnoj dobi djeteta.

Pripremila: Aida Kapetanović-Džaferović, diplomirani pedagog

Vrlo je bitno da roditelji odigraju svoju ulogu na najprimjereniji način, tako da otpor djeteta i sve ono što jeste neposlušno ponašanje se završi u određenom periodu.

Roditelji trebaju znati da ako je dijete radoznalo, ako mnogo priča, puno energije to ne znači da je i nestašno. Priroda djece jeste da istražuju, da ih sve zanima, te da otkrivaju svijet u kojem žive.

Zdravi Portal: Koji faktori mogu uticati na ovakav oblik ponašanja?

– Djeca sa “težim temperamentom” imaju otpor prema autoritetu, žele da samostalno donose odluke i vrlo su tvrdoglavi. To nisu nužno negativne odlike, ali uzrast djece je prepreka roditeljima da dozvole djeci da sama odlučuju.

Djeca se na taj način mogu ponašati iz više razloga, a nerjetko je to što roditelji ne postavljaju granice, nisu dosljedni ili ne pružaju dovoljno pažnje djeci.

Zdravi Portal: Koje metode postoje u radu sa nestašnom djecom?

Postoji više metoda i načina koje roditelji i škola mogu koristiti kako bi dijete što prije prevazišlo “fazu neposlušnosti”.

Restitucija je jedan od načina koji se smatra učinkovitim. Restitucija podrazumijeva da su greške postojane, te da ne treba bježati od njih, ali je vrlo bitno usmjeravati djecu da isprave te greške. Kažnjavanje se izbjegava, što podrazumijeva pozitivno rješavanje problema.

Restituciju je najbolje predstaviti kroz sljedeći primjer: Zamislimo situaciju u kojoj je jedno dijete polomilo igračku drugom djetetu. Greška je učinjena, ali dijete tu grešku mora da ispravi. Tu glavnu ulogu ima odgajatelj, koji će dijete usmjeriti ka ispravljanju greške. Izvinjenje je neizbježno, ali nedovoljno. Odgajatelj mora reći djetetu da pored izvinjenja mora sam smisliti šta može da uradi, da ispravi svoju grešku. Dijete samo provodi vrijeme smišljajući šta može da uradi. Ukoliko npr. traži novac  od roditelja da bi kupio novu igračku, roditelj ce to odbiti. Roditelj u tom slučaju može pomoći djetetu i predložiti da npr. umjesto da kupi, sam napravi igračku. Bitan je uložen trud i iskrena namjera, a kupovina nečeg novog je lak način iskupljenja i nije velika lekcija za idući put.

Aida Kapetanović-Džaferović, diplomirani pedagog

Metoda “Time-out” ili metoda isključivanja je oblik discipliniranja koji bi se trebao koristiti ukoliko nemamo više nijednu drugu mogućnost kako bismo smirili dijete. “Time out” podrazumijeva pravljenje pauze u kojoj djetetu dajemo mogućnost da se smiri. Ovo ignorisanje ne bi smjelo da traje predugo niti da se koristi prečesto, jer može da izgubi svoju učinkovitost, ali i da bude štetna po dijete.

Zdravi Portal: Koliko porodica ima uticaja?

Razgovor s djecom mora biti prioritet. Roditelji se često izgube u svojoj svakodnevnici i na neki način taj segement zaborave.

Primjer: Porodica u kojoj je otac voditelj odjela u jednoj prestižnoj kompaniji, majka domaćica i šestogodišnji dječak. Otac mnogo radi, rijetko je kući, a i kada jeste želi da odmara i da ga niko od ukućana ne uznemirava, majka cijeli dan radi kućne poslove, dočekuje muža koji je umoran i od kojeg ne očekuje da će joj posvetiti vrijeme, dijete pokušava na sve moguće načine da roditeljima svojim postupcima “oteža” ionako tešku svakodnevnicu. Prošle sedmice je dječak udario drugog dječaka iz komšiluka, i to nije bio jedini ispad te sedmice. Roditelj drugog djeteta se žalio roditeljima dječaka. Roditelji su odlučili da razgovaraju sa svojim djetetom. Nakon višesatnog i i iscrpnog razgovora došli su do zaključka da je njihov sin namjerno radio neprimjerene stvari, jer je tada dobijao pažnju svojih roditelja, tada su mu bili posvećeni.

Postavljanje granica igra bitnu ulogu u odgoju djeteta. Djeca moraju znati sta smiju, a sta ne. Ukoliko djetetu dopustimo da njegov/njen prijatelj/ica prenoće kod nje/ga, ali da moraju leći u krevet u 22:00, dijete to treba ispoštovati.  U slučaju da ne ispoštuje mora da ima posljedice, kao na primjer da određen period neće moći prijatelj da noći kod nje/ga.

Roditelji moraju da budu složni oko odgojnih metoda, da pronađu zajednički način djelovanja i da uvijek budu dosljedni. Kada pominjemo dosljednost ne govorimo samo u smislu postavljanja granica djetetu, već npr i davanju obećanja. Ukoliko nesto obećamo to trebamo i ispuniti. U tome se također ogleda naša dosljednost.  Djeca tada znaju da ne mogu manipulisati roditeljimaa, imaju povjerenje u njih i više ih poštuju.

Ovo su samo neke od mogućnosti kojima možemo da doprinesemo poslušnom ponašanju djeteta. Ukoliko je dijete i dalje jako neposlušno, nemirno, treba se posavjetovati sa pedagogogom ili psihologom. Moguće je da dijete ima ADHD (hiperaktivnost), te nam je tada potreba i pomoć stručnih lica.

“Umijeće ljubavi….najvećim dijelom umijeće upornosti. Bas kao i odgoj. A odgoj je neprekidno iskazivanje ljubavi” – nepoznati autor

(Zdravi portal)

Komentari
Podijeli

Comments are closed.